Demokratska partija socijalista zakukala je nad sudbinom Bošnjačke stranke i njihovog dogovora o ulasku u Vladu Milojka Spajića. To proizilazi iz javnog pritiska na funkcionere ove stranke preko portala bliskih DPS-u gdje se najviše potencira teza da su „otišli sa četnicima“.
Sudbina DPS-a nakon 30. avgusta jako je tužna za jednu nekad najjaču političku partiju u zemlji. Nakon 30 godina diktature i jednoumlja došlo je do kraha njihove ideologije nakon 30. avgusta a 44. Vlada svakako jeste istorijska po principu da su svi nekadašnji partneri DPS-a njima konačno okrenuli leđa i zapečatirali opozicionu sudbinu te političke partije.
Dobro se pamte riječi albanskog poslanika Nikole Camaja koji je pri izglasavanju Vlade Milojka Spajića kazao da bi radije sjedio sa četnicima nego sa lopovima što svakako jeste izazvalo negodovanje iz ove stranke. Upravo okretanjem leđa od strane čelnika BS-a DPS-u i približavanjem parlamentarnoj većini, Vlada Milojka Spajića postala je najinkluzivnija Vlada u istoriji Crne Gore i sa najvećom političkom stabilnošću gdje su u izvršnu vlast ušli predstavnici svih naroda Crne Gore. Ovu Vladu podržava i najveći broj poslanika u Skupštini u istoriji države, a samim tim predstavlja i primjer regionu.
Jasno je stoga da se ideološke granice brišu i da svi narodi Crne Gore žele njoj dobro i da nikad više neće dopustiti onima koji su Crnu Goru gledali kao „privatnu prćiju“ da se vrate na vlast i da nastave da rade kako su i ranije naumili.
Sličnog mišljenja je bio i sociolog Bojan Panaotović koji je kazao da najava da će u Spajićevu vladu osim predstavnika Srba i onih koji se zalažu za bolje odnose Crne Gore sa Srbijom ući i Bošnjačka stranka, predstavlja dobru vijest, i to ne iz dnevno političkog ugla ili aspekta dugovječnosti jedne vlade, već je to fakat koji će imati reperkusije mnogo dublje od onih koji se tiču stranačkih stvari, izjavio je sociolog Bojan Panaotović.
„Naime, saradnja i koegzistencija u vladi Milojka Spajića, srpskog, bošnjačkog i albanskog faktora (uz crnogorski, podrazumjeva se) nužno će voditi ka približavanju i poboljšanju odnosa ovih naroda u cijeloj Crnoj Gori. Štaviše, jedan ovakav model biće kost u grlu, trn u oku, žestok šamar svima onima koji tvrde da je na Balkanu nemoguće pomirenje. Biće to ogledno dobro koje će pokazati da se na čitavom prostoru eks Jugoslavije, pa i šire, od toga može i mora sarađivati, i to u interesu svih naroda i u cilju ukupnog boljitka“, rekao je Panaotović.
Kako je istakao, „famozna riječ – ‘pomirenje’ dobija krila ovakvom praksom, a ne vječnim vraćanjem na stare probleme i kopanjem po ranama iz prošlosti“.
„Regionalna stabilnost, pomirenje i saradnja jedini su put kojim mogu i moraju ići balkanski narodi, ukoliko ne žele tragično i bolno ‘vječno vraćanje istog’ Ničeovski rečeno“, kazao je Panaotović, pa dodao:
„Iz ekonomskog zaostajanja, depopulacije i permanentne tenzije Balkan mogu izvući samo saradnja i okretanje zajedničkim projektima u budućnosti. Otuda će prevaziđeni političari koji žive od tenzija i nasilja, poput Aljbina Kurtija, biti sve usamljeniji, prevaziđeni i od naroda i međunarodne zajednice odbačeni“, poručio je Panaotović.