Prije 21 godinu, na Košarama i Paštriku, branili smo otadžbinu i narod od najmoćnije vojne sile koju je svijet ikad vidio. Znali smo da u toj borbi moramo dati ono najvrjednije, najviše što imamo, kao i naši preci. Košare i Paštrik bili su naš Kajmakčalan, Mojkovac, Čegar, Fundina… Mi smo zadatak ispunili, generacijama koje dolaze iscrtali smo put kojim treba da idu, kako bi zavjet bio ispunjen do kraja.
Tada smo bili, većinom, redovni vojnici na odsluženju vojnog roka, dakle, jedva punoljetni, i danas, kao sredovječni ljudi, najviše se ponosimo tim što smo imali privilegiju da budemo u istom stroju sa onim junacima koji su na Košarama I Peštriku ostavili svoje živote. Za razliku od nekih drugih, koji su tada vladali Crnom Gorom, za nas izdaja i predaja nikad nijesu bili opcija.
Naši drugovi i saborci, koji su položili svoje živote, svrstali su se rame uz rame sa srpskim besmrtnicima. Neka im je vječna slava.
UDRUŽENJE RATNIH VETERANA PRIŠTINSKOG KORPUSA VOJSKE JUGOSLAVIJE IZ CRNE GORE- KOŠARE 1999.
Slava im.
Slava junacima!
Za krst casni i slobodu zlatnu!.
Slava im i hvala!