Vijest da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, obavijestio nadležne organe da je dobio informaciju da se na njega priprema atentat, opravdano je uzburkala ne samo crnogorsku javnost. „Opravdano“, zbog svog sadržaja, ali i zbog činjenice da se ovaj alarm dešava baš u trenutku kada se očekuje da SDT pozove na razgovor bivšeg predsjednika države i DPS-a u vezi sa istragama u kojima on figurira kao centralna ličnost.
Iščekivanje raspleta više afera u kojima se u raznim ulogama pominje Milo Đukanović, minulih nedjelja dostiglo je tačku usijanja, čemu je kumovala i prijeteća poruka njegovog naslednika na čelu DPS-a Danijela Živkovića da će ukoliko postoji namjera da se uhapsi bivši lider ove partije uslijediti „radikalni odgovor“.
Nakon sve intezivnijih spekulacija da bi višedecenijski šef crnogorskog režima mogao biti uhapšen, prijetećih reakcija na to iz tabora njegove partije, vijest o navodnoj pripremi atentata na Đukanovića, dala je specifičnu notu i nedavno objavljenoj informaciji da se on odnedavno vozi u najnovijoj verziji blindiranog A8 L Security modela koji košta oko 800.000 eura.
Jer, jasno je da vijest da bivši šef države proširuje vozni park vozilima astronomske vrijednosti, ne djeluje baš pozitivno u javnosti u jeku kontroverze o legalnosti njegovih poslovnih poduhvata. Informacija o njegovoj alarmantnoj ugroženosti, umanjuje težinu zamjerki zbog pomente investicije, naročito ukoliko je smanjen broj ljudi u obezbeđenju koje angažuje država.
Koliko su gorenavedene okolnosti uticale na to da informacija o navodnom planiranju atentata na Đukanovića bude plasirana u medijima kao vijest dana, i to sa indikativnom igrom prebacivanja domicilne adrese sa koje stiže informacija, ostaje da nagađamo i to iščekujujući moguće otkriće izvora iz kojeg je ona stigla do bivšeg predsjednika ali i ANB-a. Za sada je poznato da je informacija stigla sa Kosova*, što ne govori malo. Mnogo više se, međutim, može naslutiti iz podatka saopštenog iz kabineta bivšeg predsjednika da je informacija dobijena od „određenih međunarodnih zvaničnika iz obavještajne zajednice“. Kao što je poznato, Crna Gora je članica NATO, za razliku od Kosova*, pa je pomalo neuobičajeno da međunarodni zvaničnici iz obavještajne zajednice daju ovakve informacije van sistema NATO. Osim, ukoliko je riječ o „međunarodnim zvaničnicima iz obavještajne zajednice“ koji nisu iz zemalja pripadnica Aljanse.
Naravno, ključni razlog za brigu je potencijalno ugrožena bezbjednost Đukanovića, koji više ne obavlja nikakvu političku funkciju, iz čega se nameće zaključak da potencijalna prijetnja po njega dolazi iz kriminalnog miljea. Prema saznanjima koja je svojim čitaocima predočio dnevnik „Pobjeda“, pozivajući se na izvore „iz samog vrha bezbjednosnog sektora“, riječ je o „jednoj od najjačih kriminalnih organizacija iz Beograda, poznatoj po organizaciji ubistava, koja ima razgranate pipke u svim državama regiona, ali i Zapadne Evrope i Južne Amerike“.
Ovaj medij prenio je, nešto kasnije, i informaciju da su „iz Agencije za nacionalnu bezbjednost nezvanično kazali Televiziji Crne Gore da imaju operativna saznanja o pripremi atentata na bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, te da u „Upravi policije kažu da nisu upoznati sa informacijama koje su danas objavljene u crnogorskim medijima“.
Ovako kreirana vijest šalje u etar alarmantnu poruku da u Upravi policije u čijoj je nadležnosti briga o bezbjednosti svih štićenih ličnosti među kojima je i Milo Đukanović, nisu obavješteni da se na njega priprema atentat u trenutku kada u ANB-u imaju operativna saznanja o tome. U prevodu, ovako interpretirana vijest ukazuje na to da u sektoru bezbjednost vlada haos i da je neki „izvor Pobjede“ ili „TVCG“ prije o operativnim saznanjima da se na Đukanovića priprema atentat obavijestio javnost nego li nadležnog funkcionera Uprave policije koji rukovodi odjeljenjem za zaštitu objekata i ličnosti.
Na ovom tragu političke poene skupljali su juče brojni funkcioneri partija koje je upravo Milo Đukanović svojevremeno opisao kao „tradicionalne partnere“. Vijest o pripremanju atentata na bivšeg predsjednika države i DPS-a, mora se sagledavati i iz ovog ugla.
Obavještavanje javnosti, naročito preko „pouzdanih izvora“ opozicionih medija „iz vrha bezbjednosnog sektora“, kada je riječ o informaciji ovakvog profila, podrazumijeva se, nije praksa u radu bezbjednosnih službi. Naročito ne tajne policije. Naprotiv. Ovakav „rad“ se prije može protumačiti kao posledica želje da se uruši bezbjednost, nego li kao akt sa preventivnom namjerom. Ovaj problem su dužni da momentalno rešavaju svi članovi Vlade zaduženi za bezbjednost, uključujući i naravno premijera.
Podrazumijeva se, curenjem informacije o planiranju atentata na bivšeg predsjednika države u pojedine medije, prije nego je o tome obaviještena Uprava policije, treba da se pozabave i oni koji se ozbiljno bave zaštitom štićenih ličnosti u Crnoj Gori. Između ostalog, i zato što ovakav incident može da upozori na povećani rizik po bezbjednost neke druge štićene ličnosti, ukoliko bi se došlo do saznanja da informacija o planiranom atentatu na Mila Đukanovića nije tačna i da je njeno plasiranje izvedeno sa ciljem dezavuisanja javnosti a sa ciljem kreiranja atmosfere koja pogoduje napadu na nekog drugog.
Iako ova mogućnost djeluje malo vjerovatno, treba se prisjetiti atentata na Pavla Bulatovića ili Duška Jovanovića, uoči kojih su u javnost plasirane informacije o ugroženosti nekih ličnosti sa druge strane tadašnjeg političkog fronta. Sumnje u povezanost zloglasne Sedme uprave SDB Crne Gore sa ovim zločinima, nakon novih otkrića, danas su naročito snažne.
Za razumijevanje specifičnosti informacije o planiranju atentata na Mila Đukanovića, neophodno je uzeti u obzir i činjenicu da je ova vijest dan ranije potvrđena iz kabineta bivšeg predsjednika države dnevnom listu „Vijesti“ i to na upit novinarke ovog dnevnika Jelene Jovanović. Dakle, dan kasnije su uslijedila saznanja nekih drugih medija „iz vrha bezbjednosnog sektora“ da „jedna od najjačih kriminalnih organizacija iz Beograda“ priprema ubistvo bivšeg predsjednika Crne Gore i DPS-a.
To što se likvidacija Đukanovića navodno naručuje iz Beograda, zaslužuje posebnu pažnju zbog toga što je u dijelu crnogorske javnosti decenijama stvarana slika da je bivši lider DPS-a na meti srpskih organizacija koje se ne mire sa osamostaljenjem Crne Gore. Koliko je takav narativ, i strahovanje za bezbjednost bivšeg predsjednika Crne Gore zbog ovog razloga realno, dovoljno govori podatak da neki od najbližih članova njegove familije žive upravo u Beogradu.
Eliminisanje svakog nacionalno-političkog motiva za navodno pripremani atentat na Đukanovića, važno je da bi se izbjegla potencijalna zloupotreba ove vijesti na štetu građana Crne Gore, ali i Srbije koja je odavno ponajviše zaslugom bivšeg šefa crnogorskog režima i njegovih partnera dobila etiketu dežurnog krivca za svako urušavanje bezbjednosti u Crnoj Gori. Ovo naročito ukoliko bi pomenuta informacija konstrukciono, makar i samo preko pojedinaca, bila povezivana sa slučajem Državni udar koji je prije dva dana dobio prvostepeni sudski epilog.
Podjednako važan je i odgovor na pitanje kakav bi motiv mogla da ima neka kriminalna grupa iz Beograda povezana sa albanskim i latinoameričkim klanovima, da organizuje atentat na bivšeg predsjednika Crne Gore i DPS-a u trenutku kada se on povukao sa svih političkih funkcija a njegova partija učvrstila svoj opozicioni status bez izgleda da ga u bližoj budućnosti promijeni.
Bezbjednost svakog građanina Crne Gore, naročito štićenih ličnosti, od krucijalne važnosti je za stabilnost i budućnost države i ovog društva. U tom kontekstu mora se tretirati i informacija o planiranom atentatu na Mila Đukanovića, i upravo zbog toga ona se mora sagledati iz svih uglova imajući u vidu i razloge potencijalne ugroženosti bivšeg predsjednika države, kao i istinitost i autetičnost informacije o planiranju atentata na njega.
U svježem sjećanju su nam sistemski propusti koji su omogućili da se dese i do danas ostanu neriješena brojna ubistva naših sugrađana, koji na nijedan način nisu pripadali svijetu kriminala a našli su se na meti podzemlja povezanog sa državnim establišmentom. To je razlog više da upozorimo i na moguće zloupotrebe u cilju ostvarenja interesa lica i grupa iz kriminalnog miljea a koje za posledicu mogu imati ugrožavanje opšte bezbjednosti društva i države.
Sjećanja na događaje koji su prethodili atentatima na srpskog premijera Zorana Đinđića, vojnog ministra Pavla Bulatovića i osnivača i urednika „Dana“ Duška Jovanovića, koji su upozoravani maltene neposredno uoči ubistva da povećaju nivo bezbjednosti, opominju da se jučerašnjoj informacji o navodnom planiranju atentata na Mila Đukanovića mora pristupiti sa maksimalnom pažnjom, preduzimajući sve mjere opreza i dodatnog obezbjeđenja štićene ličnosti ali i detaljnom istragom o pozadini iste.
(Aloonline/Adria)