Uprava za imovinu se, na osnovu crkveno-partijskog programa Demokratske partije socijalista (DPS) već pretvara u vjersku policiju i započinje progon svih crkava i vjerskih zajednica, kazao je Momo Koprivica, potpredsjednik Demokrata.
„U tome im se agilno priključuju pojedine područne jedinice katastra i Poreska uprava, čiji direktor javno žigoše Mitropoliju crnogorsko-primorsku, a tajno ispod žita, protura podatke o poreskom dugu Mešihata Islamske zajednice, kako bi, nakon javne stigmatizacije, pokoravali umjesto da nađu razumno pravno rješenje, u skladu sa zakonom“, kazao je Koprivica.
Ovim, kako ga je nazvao, provokativnim pravnim nasiljem, se pokazuje da Vlada fingira pozive na dijalog, da „mešetari dok traje mirno iskazivanje najmasovnijeg građanskog nezadovoljstva u istoriji Crne Gore“, kao i da ne poštuje snažne poruke međunarodne zajednice da se treba povesti otvoreni dijalog i naći rješenje prihvatljivo za sve strane.
„Umjesto što poručuju “da će odgovarati svako ko je u katastru radio nezakonito”, pri tome znajući da su, sve i da jesu, a nijesu istiniti ti hajkački navodi, odavno istekli svi rokovi za zastarelost krivičnog gonjenja, treba da se priznaju sopstveni kriminal u koji je uključena sama Uprava za imovinu u sklopu naplate poreskog duga imovinom, pri čemu su zloglasni kriminalci i tajkuni dajući ruinirane i bezvredne nekretnine oslobađali se višemilionskih poreskih dugova. Pri tome, šef ove Uprave, najavljuje kršenje i ovog i ovakvog zakona, jer tvrdi da će katastar biti dužan da na državu knjiži vjerske objekte i zemljište po zahtjevu Uprave! Jasan im je cilj, a to je izbjegavanje vođenja sudskog postupka prije preknjižavanja, kao i dovođenje crkava i vjerskih zajednica pred svršen čin. To je obrazac klasične otimačine. Čak i ovako naopakim zakonom utvrđeno pravo upisa zahtjeva, šef Uprave za imovinu pokušava da predstavi kao pravo upisa vlasništva“, navodi Koprivica.
Posebno je, kako dodaje, indikativna i ilustrativna činjenica da je među prvima „famoznu dokumentaciju“ poslala filijala Uprave za nekretnine Nikšić, čije je, ističe Koprivica, rukovodstvo akter afere „Grahovo“, kojom je oštećena država za 10 miliona eura, tako što su katastarskom krivotvorinom 5.771.458 kvadrata i hotel na Grahovu otuđeni od države, a u vezi koje je podignuta optužnica protiv rukovodioca područne jedinice, „koji je i dan danas na istoj funkciji, i još osam lica, čak i od strane Specijalnog tužilaštva.“
„Ove katastarske krivotvorine činjene uz političko pokroviteljstvo i za račun Milutina Simovića, koji ovih dana grlato govori o potrebi obrazovanja partijske crkve umjesto da položi račune za sramnu aferu „Grahovo“. Sve ovo ukazuje da DPS-u za ovu nečasnu i neustavnu rabotu trebaju kriminalci u institucijama, kao što su oni u nikšićkom katastru, sa puterom na glavi, a koji se kao takvi drže za perčin, ucjenjuju i diriguje im se kako da rade ono što ne dolikuje časnim i odgovornim javnim funkcionerima i državnim službenicima“, navodi Koprivica.
Ne manje je, ističe on, i zabrinjavajuća poruka Uprave za imovinu da će „pokretati postupak za ispravku upisa“, koju je nazvao propagandnom, te se, dodaje Koprivica, postavlja pitanje zašto do sad nisu pokretali postupak korišćenjem svih raspoloživih mehanizama iz Zakona o državnom premjeru i katastru nepokretnosti. „Ili ste se bojali deficita vlastitih dokaza, pa ste stvar izokrenuli naopačke donošenjem neustavnog zakona koji eliminiše rješenja iz sistemskih Zakona o državnom premjeru i katastru nepokretnosti i Zakona o svojinsko-pravnim odnosima“, navodi on.
Time se, kako ističe, ruši načelo jedinstva pravnog poretka.
„Zahvaljujući tome, neće ista pravila važiti za sve. Jedna će pravila o sticanju svojine i promjeni prava vlasništva, prema sistemskim zakonima, važiti za sva fizička i pravna lica, a druga pravila, iz ovog naopakog zakona, samo za crkve i vjerske zajednice. Time su one dovedene u neravnopravan položaj u odnosu na sva ostala fizička i pravna lica. To je čista diskriminacija i nejednakost! Nije prva. Tako je recimo Zakonom o restituciji iz 2004. godine pravo na povraćaj i obeštećenje priznato svim bivšim vlasnicima, osim crkvama i vjerskim zajednicama. Njima je, u članu 8. tog zakona, zapisano i obećano da će se ta restitucija urediti posebnim zakonom, kojeg nema evo ni nakon 16 godina. Eto kako ova vlast shvata primjenu zakona koju želi i ovih dana poturiti kao predmet dijaloga“, navodi Koprivica.
On je pitao i kakva je to vlast koja gazi svoju riječ i zakon koji je upravo ona donijela, „sprečavajući tako povraćaj nepravedno oduzete crkvene i vakufske imovine, koja je na žalost i na sramotu, naročito skrnavljena“.
„Ovim neustavnim rješenjem po kojem žuri da radi kriminalno rukovodstvo Uprave za imovinu, napušta se dosadašnji način utvrđivanja prava svojine pred redovnim sudom i na osnovu sistemskih zakona u ovoj oblasti, a na štetu prava crkava i vjerskih zajednica. Na to je aktuelnu vlast podstakla činjenica da je Vlada u tri sudska spora koje je tužbom pokrenula protiv Mitropolije (crkva na Ćipuru, crkva na Kruševcu i crkva Svetog Petra i Pavla u Nikšiću) izgubila na sudu jer nije imala valjane dokaze“, rekao je Koprivica.
Potpuno je, smatra on, jasno kako i zašto je nastala „famozna, u uporednom pravu nepoznata“ svojinska norma iz člana 62 Zakona o vjerskim zajednicama.
„Nastala je antipravnim izvrtanjem naopačke i naglavačke člana 46. Bogišićevog Opšteg imovinskog zakonika koji je glasio: „Ko bude bez zle misli, neprekidno držao kao vlasnik punih 30 godina, kakvo nepokretno dobro, pa baš i da ne može dokazati na kome ga je zakonitu temelju stekao, dobro postaje njegova čista i tvrda vlaština, čim isteče rok toga vanrednog održaja.“ Dakle, nije Bogišić tražio famozne „dokaze o pravu svojine“ kao što to perfidno radi Pažin, te se i bez dokazivanja na kom se zakonitom temelju steklo neko dobro koje je u državini, pod određenim uslovima, na njemu mogla i tada steći svojina, a i prema važećem Zakonu o svojinsko-pravnim odnosima“, ističe Koprivica.
Potpredsjednik Demokrata pita i zašto je i tada postojao, a i sada postoji pravni institut – održaj.
„U udžbeniku po kojem se i sad uči “Stvarno pravo” na Univerzitetu Crne Gore, razgovijetno piše: „Održaj služi i radi lakšeg rješavanja spora, na način što će se držaocu pružiti alternativni način dokazivanja u slučaju da ne može uobičajeno dokazati sticanje svog prava ( ugovor je uništen, zagubljen i sl.). Dokazivanje prava svojine često bi bilo nemoguće ako bi se moralo dokazati sticanje prava svojine po derivativnom osnovu. Održaj je način kojim se jednostavno dokazuje stečeno pravo svojine: dovoljno je dokazati uzukapionu državinu (savjesnost se pretpostavlja) koja je trajala zakonom određeno vrijeme.“ Sasvim jasno, želi se crkvama i vjerskim zajednicama, onemogućiti korišćenje, pored ostalih, i ovog pravila koje važi za sve ostale pravne subjekte, te da im se administrativnom tiranijom uskrate prava koja uživaju svi ostali vlasnici i držaoci stvari. Nikad država nije ustala konkretnim pravnim sredstvom da ospori savjesnost državine crkvama i vjerskim zajednicama, niti je imala osnova. I sad im želi prebaciti vreo krompir tereta dokazivanja, umjesto da onaj ko nešto tvrdi to i dokazuje, upravo zato što su evidencije svojinskih prava bile, kroz istoriju, ili nepostojeće ili krajnje loše i nekredibilne, tj. takve da bi malo ko, da nema instituta održaja, mogao dokazati svojinu predaka od prije 1918 godine. Upravo zato je Venecijanska komisija dala jasnu primjedbu, a koja nije ispoštovana, a glasi: “U odredbama se ne spominje da li se dugotrajni održaj stečen bona fides može smatrati dokazom“,“ navodi Koprivica.
Ističe da prema Zakonu o zaštiti kulturnih dobara, status kulturnog dobra nema nikakve veze sa svojinskim pravom, odnosno svojinskim statusom.
„Koliki je stepen pravničkog znanja pravnog zastupnika Crne Gore, govori i činjenica da on javno tvrdi da kulturno-istorijski spomenici ne mogu biti predmet private imovine. Naime, prema Zakonu o zaštiti kulturnih dobara, status kulturnog dobra nema nikakve veze sa svojinskim pravom, odnosno svojinskim statusom. O tome svjedoči član 2 stav 2 ovog zakona koji glasi: „Kulturno dobro može biti u državnoj ili privatnoj svojini.“ Šta očekivati od takvog promašenog pravnog zastupnika? O tome kako se državna vlast starala o kulturnim dobrima, naročito svjedoče pohare cetinjskog i nikšićkog muzeja. Ova administrativna tiranija mora biti okončana da ne bi eskalirala društvena kriza koju uporno izaziva DPS koji dijeli ljude na vjere i nacije, sije omrazu među narodima i religijama, gazi ljudska prava i gradi kultove šačice bogataških familija, sve zarad svojih ispovijedaonica, a to su šalteri Prve banke i sve u ime svoga božanstva, a to je novac“, zaključio je Koprivica.