Informacija o Srebrenici – dezinformacija za anesteziranje Crne Gore
Piše: Protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić
Ministar inostranih[1] poslova Crne Gore dr Filip Ivanović je 11. maja 2024. godine Komisiji za politički sistem, unutrašnju i spoljnu politiku Vlade Crne Gore pod br. 1-900/24-1870 dostavio ”na razmatranje i usvajanje, Informaciju o predlogu amandmana na predlog rezolucije ”Međunarodni dan sjećanja i pomena genocida u Srebrenici 1995. godine” (PDF dokument: Informacija_Ministarstva_vanjskih_poslova_CG_Vladi_CG_o_predlogu)
Uz propratni akt, dostavljen je i popunjeni Formular za podnošenje materijala za diskusiju. Vlada Crne Gore je, na telefonskoj sjednici 11. maja 2024. godine koja je trajala oko pola sata, usvojila zaključak kojim je ”razmotrila i utvrdila” Informaciju i predloge ministra inostranih poslova dr Filipa Ivanovića.
Formular istinitiji od Informacije
Iz Formulara Ministarstva inostranih poslova saznajemo nekoliko bitnih informacija. Zapravo, Formular ima više informacije od dokumenta koji je naslovljen kao Informacija. Prije svega, navedeno je da citirani dokument NIJE iz ”Programa pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji”, a to znači da Rezolucija o Srebrenici nema nikakve veze sa pristupanjem Crne Gore Evropskoj uniji. Dalje, navedeno je da citirani dokument NIJE ”iz Srednjoročnog programa rada Vlade 2021-2024. godine”. Treće, dokumentu nije određen stepen tajnosti što znači da onaj koji ga ima može i da ga prezentuje javnosti. Četvrto, navedeno je da dokument ”nije diskutovan” na Komisiji za politički sistem, unutrašnju i spoljnu politiku. I, peto, predložen je tekst zaključka da je Vlada Crne Gore ”razmotrila i usvojila Informaciju o predlogu amandmana na predlog rezolucije ”Međunarodni dan sjećanja i pomena genocida u Srebrenici 1995. godine”.
Dva dana kasnije, 13. maja 2024. godine, Ministarstvo spoljnih poslova je na svojoj zvaničnoj internet stranici objavilo da je ”u skladu sa Informacijom o predlogu amandmana predlagačima uputilo sugestije na predloženi tekst”. Naravno, tekst ”sugestija” nije objavljen!
Od amandmana do sugestija
Dakle, od ”amandmana” se administrativnom igrom riječi putem telefonskih uređaja, preko ”amandmanskih formulacija”, stiglo do ”sugestija”. Nepotrebno je da se obrazlaže razlika između amandmana i sugestija! Vlada se informiše o ”amandmanima”, pa o ”amandmanskim formulacijama”, a predlaže joj se i ona prihvata da Ministarstvo spoljnih poslova zaduži da umesto ”amandmana” formuliše i predlagačima Rezolucije o Srebrenici uputi ”sugestije”!?!
U prvom pasusu ”Informacije o predlogu” nepostojećih amandmana, članovima Vlade Crne Gore je prepričn sadržaj Predloga rezolucije o Srebrenici bez dostavljanja teksta Predloga rezolucije o Srebrenici. Tekst Predloga rezolucije o Srebrenici, inače obima dvije stranice A4 formata, prepričan je u jednom pasusu od 11 redova ili u 4 rečenice!
U Informaciji je navedeno da je ”imajući u vidu značaj predložene rezolucije, kao i u njoj navedene presude međunarodnih sudova, te Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, koju je usvojila Skupština Crne Gore 2021. godine, potrebno s posebnom pažnjom sagledati sadržaj predloga, kao i njegove pravne i političke konsekvence”. Predlagač je, sasvim namjerno, izostavio da pomene i Rezoluciju Savjeta bezbjednosti br. 819 od 16. aprila 1993. godine u kojoj se, kako je i dokazano u tekstu ”Crna Gora i Srebrenica” (https://www.in4s.net/crna-gora-i-srebrenica1/), pominje i Crna Gora u kontekstu odgovornosti za ratne događaje u Srebrenici i Bosni i Hercegovini. Kao što se vidi iz Informacije, predlagač nije, kako netačno navodi, ”s posebnom pažnjom sagledao sadržaj predloga (Rezolucije)”, a kamoli njegove političke i pravne konsekvence”! Zašto?
Hoću Taru, neću baru
U Informaciji da navedeno da ”predložena rezolucija” ima ”značaj” koji treba imati u vidu. Dakle, Rezolucija o Srebrenici nije beznačajan dokument i ne odnosi se na lica koja su u Hagu osuđena za zločin u Srebrenici, jer se na njih već odnose izrečene presude. Uočljivo je da zagovornici usvajanja Rezolucije o Srebrenici iz Crne Gore tom dokumentu javno i ne pridaju tako veliki značaj. Jasno je da oni hoće da prikažu da se Rezolucija o Srebrenici u Ujedinjenim nacijama nalazi u istoj ravni sa Rezolucijom Skupštine Crne Gore koja je u narodu poznata po sloganu: ”hoću Taru neću baru”.
Netačno je navedeno da je Crna Gora ”država koja gaji kulturu sjećanja”. Preciznije je da se navede da se je Crna Gora država koja sprovodi selektivno sjećanje, jer je poznato da se po jamama i gudurama po Crnoj Gori i dalje nalaze masovne grobnice nedužnih građana – žrtava iz vremena Drugog svjetskog rata i poslije njegovog završetka. Da ne govorimo da se država Crna Gora ne sjeća ni svojih žrtava koje su stradale izvan granica Crne Gore u HH vijeku. Do nedavno, država Crna Gora se nije sjećala ni žrtava koje su stradale tokom NATO agresije 1999. godine. Da je bilo sreće kao što, na žalost, nije, država Crna Gora bi obilježila grobnice svih žrtava kao što je to, na primjer, odavno učinila Slovenija koja istinski neguje kulturu sjećanja na sve žrtve Drugog svjetskog rata bez obzira na to kojem su narodu pripadale!
Da li su vjerske zajednice učlanjene u partiju?
U odnosu na navedeno, ne korespondira sa realnošću ni saopštenje za javnost političke partije kojoj pripadaju premijer i ministar od 14. maja 2024. godine o ”PES-u kao građanskoj partiji koja se veoma principijelno i sa pijetetom odnosi prema svim žrtvama vođenih ratova” (https://www.vijesti.me/vijesti/politika/707052/pes-oni-koji-nas-ne-vide-kao-saveznika-imaju-mogucnost-da-sa-dps-om-sruse-vladu). Piscu ovih redova nije jasno koje to ”vjerske zajednice sačinjavaju PES”, kako je navedeno u saopštenju. Prvi put javnost saznaje da ”sve vjerske zajednice” u Crnoj Gori sačinjavaju ovu političku partiju, a što nije tačno i protivno je Ustavu Crne Gore. Ostavljam mogućnost da su vjerski nepismeni autori saopštenja mislili da tu političku partiju sačinjavaju i građani koji su vjernici ”svih vjerskih zajednica”, a među njima i takozvane i samozvane ”Crnogorske pravoslavne crkve” i ostalih takozvanih i samozvanih crnogorskih pravoslavnih vjerskih zajednica koje su nedavno nastale iz ove koja je osnovana 2000. godine u cetinjskoj stanici policije.
Netačno je navedeno da Crna Gora ”održava dobrosusjedske odnose”. Da ne citiram izjave srbijanskih zvaničnika, ali bi zaista bilo lijepo da ministar dr Filip Ivanović građanima, a posebno svojim sunarodnicima Srbima i komšijama Crnogorcima, objasni kako se to, recimo, održavaju ”dobrosusjedski odnosi” sa Srbijom kada čestita dan tzv. državnosti tzv. Republike Kosovo ili kada u istom paketu predlaže ambasadore Crne Gore u Republici Srbiji i tzv. Republici Kosovo. Ili, da objasni kako se podržavanjem Predloga rezolucije o Srebrenici njeguju ”dobrosusjedski odnosi” sa Srbijom i Republikom Srpskom ukoliko zna stav Republike Srbije i Republike Srpske po tom pitanju. Takvo postupanje nikako ne znači održavanje ”dobrosusjedskih” nego nastavljanje i produbljivanje neprijateljskih odnosa prema Republici Srbiji i Republici Srpskoj.
Pomiriteljski ili neprijateljski stav
Netačan je i navod da Crna Gora ”pokazuje poseban senzibilitet prema onim temama koje su od važnosti za suživot, saradnju i pomirenje u regionu”. Naprotiv, Vlada Crne Gore na ovakav način pokazuje totalno odsustvo senzibiliteta ne samo prema temama koje su od važnosti za suživot, saradnju i pomirenje u regionu nego i prema temama koje su od važnosti za suživot, saradnju i pomirenje u Crnoj Gori.
Navedno je da je ”potrebno zauzeti pomiriteljski i prijateljski stav” zbog diskusije ”koja se povodom predloga rezolucije povela u sjedištu Ujedinjenih nacija, kao i u Crnoj Gori, ali i u regionu”. I, umjesto da su autori Informacije tu stavili tačku i što bi svako pristojan i odgovoran pozdravio, autori Informacije su naveli da će se ”pomiriteljski i prijateljski stav” ostvariti tako ”što bi se dopunom teksta predloga rezolucije otklonile sve sumnje u mogućnosti njene navodne zloupotrebe”. Ako je u pitanju ”navodna”, tj. nepostojeća zloupotreba Rezolucije o Srebrenici onda se ne bi imalo šta otklanjati, pa ni ”dopunom teksta”. Jer, borba postoji i treba da postoji protiv svakog oblika zloupotrebe, a ne protiv ”sumnji u navodne”, tj. nepostojeće zloupotrebe. S tim u vezi, Ministarstvo inostranih poslova Crne Gore smatra da se protiv ”navodne”, tj. nepostojeće zloupotrebe Rezolucije o Srebrenici treba boriti ”dopunom teksta rezolucije”?
I tako Ministarstvo inostranih poslova i Vlada Crne Gore preporučuju svim članicama Ujedinjenih nacija da se od ”navodne”, tj. nepostojeće zloupotrebe Rezolucije o Srebrenici junački treba boriti transformacijom ”amandmana” u ”amandmanske formulacije”, a ovih u ”sugestije”.
Ministarstvo inostranih poslova i Vlada Crne Gore smatraju da ”sugestije”, inače nastale od ”amandmana” preko ”amandmanskih formulacija”, treba ”nedvosmisleno potcrtati” kao da je moguće dvosmisleno ili višesmisleno ”potcrtavanje”. A to ”nedvosmisleno potcrtavanje” individualizacije krivice za zločine genocida i neprisivanje individualnih krivica ”nijednom narodu, etničkoj ili vjerskoj grupi” nije ništa drugo nego pilatovsko pranje ruku! I tako će ostati u istoriji!
Urušavanje Dejtonskog sporazuma
Ministarstvo inostranih poslova i Vlada Crne Gore smatraju da je ”uputno ukazati i na neophodnost očuvanja odredaba Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini”. Svako pristojan i odgovoran će se složiti sa ovim navodom. Ali, Ministarstvo inostranih poslova i Vlada Crne Gore uporno ignorišu činjenicu da je Zlatko Salkov Lagumdžija, bivši šef Informativne službe Saveza komunista Bosne i Hercegovine i jedan od ratnih bošnjačkih lidera u Bosni i Hercegovini, sada ambasador Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim nacijama, bez konsensusa predstavnika tri konstitutivna naroda – Srba, Hrvata i Bošnja – i bez odluke Predsedništva Bosne i Hercegovine kao kolektivnog šefa države, autor ideje i teksta Rezolucije o Srebrenici u Ujedinjenim nacijama. Na takav način se, iz temelja, urušava Dejtonski sporazum, ali Ministarstvo inostranih poslova i Vlada Crne Gore to ne žele da vide kao što ne žele da vide ni Rezoluciju Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija br. 819 od 16. aprila 1993. godine.
U posljednjem pasusu Informacije, u jednoj rečenici, ministar inostranih poslova dr Filip Ivanović je predložilo da Vlada Crne Gore zaduži Ministarstvo na čijem je čelu da ”gorepomenute sugestije formuliše i na adekvatan način uputi predlagačima Rezolucije”. Po Njegošu, ”ovdje ljudsko zapire poznanje”, jer bi se svaki čovjek koji drži do svog ljudskog i profesionalnog dostojanstva uklonio od takvog posla koji sije mržnju i produbljuje podjele, a u ovom slučaju ministar sam sebe za to preporučuje!!! Naravno, Vlada Crne Gore je, uslišila predlog ministra inostranih poslova dr Filipa Ivanovića i zadužila ga da obavi aktivnosti koje je predložio. Naravno, ni zaključak nije objavljen na zvaničnoj internet stranici Vlade Crne Gore, ali je u posjedu pisca ovih redova.
Da ili ne!
No, da ne bude po onoj narodnoj – prilagođenoj za ovu nepriliku – tresao se Ist River rodio se miš! Zato sve ukazuje da, ukoliko Vlada Crne Gore želi da čuva obraz i dostojanstvo, pa i interese Crne Gore, i da Crna Gora postane ono što pišu u Informaciji onda u najgorem slučaju, Vlada Crna Gore, kada i ako dođe do više puta odlaganog glasanja o Predlogu rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, treba da bude uzdržana, a časno bi bilo da glasa protiv takvog dokumenta! U protivnom, Informacija kojoj je posvećen ovaj tekst nije ništa drugo do Dezinformacija za anesteziranje javnosti i brukanje Crne Gore.
[1] Kao Srbin koji govori srpskim jezikom i piše ćirilicom, u svojim autorskim tekstovima ne upotrebljavam hrvatski izraz ”vanjski poslovi”, koji se nalazi u Ustavu Crne Gore od 2007. godine, nego isključivo upotrebljavam srpski izraz ”inostrani poslovi” u nazivu Ministarstva i titulaciji ministra.
(Izvor: IN4S)