Povratak Duška Kneževića: Daje li njegov dolazak veći smisao Milovom prizivanju osvete i to krvne?

Beogradski đak, crnogorski biznismen, britanski državljanin, doktor pravnih i ekonomskih nauka, Milov dugogodišnji blizak prijatelj, pa ljuti neprijatelj. Danas spuški pritvorenik. Neki pominju i kandidat za svjedoka saradnika.

U nekoliko rečenica, ovako bi mogla, ukratko, da glasi biografija crnogorskog biznismena Duška Kneževića, koji je u utorak izručen Crnoj Gori, koja ga potražuje od jula 2019. zbog sumnje da je počinio teška krivična djela – organizovanje kriminalne grupe, pranje novca i zloupotrebe u privredi.

Obogatio se sredinom 90-ih i početkom 2000-ih kada je osnovao „Atlasmont banku“ i „Atlas grupu“ sa više od 30 kompanija iz oblasti finansija, turizma, zdravstva, nekretnina, medija.

Prvi je doveo arapske investitore u Crnu Goru, ostao poznat po tome što je 2011. godine obezbedio dolazak Bila Klintona na konferenciju u Budvi. Projekat „Atlas kapital“ u Podgorici, 2009. godine predstavio je u društvu Pamele Anderson.

I tako do 2014. godine, kada počinju nevolje. Upravo arapski investitori istiskuju ga iz projekta „Atlas kapital centra“ u Podgoriici „zbog nepoštovnja dogovora, trošenja miliona evra bez njihovog odobrenja“. Ruska Centralna banka zabranjuje rad njegovoj filijali. Četiri godine kasnije, 2018, iz Uprave policije CG stiže saopštenje da je preko njegove banke „oprano više od pola milijarde evra prljavog novca, da kriminalnu grupu čine desetine zaposlenih u njegovim firmama“. Stiže krivična prijava protiv 79 pojedinaca i 95 firmi.

Prije koji mjesec navršilo se i ravno pet godina od istorijskog događaja koji je tada iz temelja potresao Crnu Goru, a čiji je glavni akter iz mnogo uglova bio upravo Knežević.

Svijetlo dana tada je ugledao snimak na kome se vidi kako gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović od njega prima kovertu sa, navodno, 100.000 evra. Pokrenuta je afera „Koverta“ koja će uticati na neke buduće, prelomne političke događaje u državi.

I, dok ovih dana kreću prva saslušanja u utorak izručenog Kneževića, a najavljeno je da će on odbaciti sve optužbe, ono što crnogorsku javnost ponajviše interesuje jeste šta je do juče odbjegli biznismen doneo iz Londona i sa čim će se od materijala iz torbe koju je juče imao uz sebe, Đukanović suočiti. Preko medija stižu poruke da će zbog „Kneževićeve bezbjednosti malo toga ugledati svetlo dana“.

U stvari, u Crnoj Gori svi su uvjereni da će se čitav slučaj na kraju svijesti na sudar dvojice bivših bliskih prijatelja, saradnika, koji su prije osam godina udarili jedan na drugoga i kada je i počeo njihov sukob.

Od tada do danas, sukob je prošao kroz više faza, bilo je tu žestokih ofanziva Kneževića, pokušaja odbrane i kontranapada Đukanovića, jedino je neprijateljstvo ostalo isto.

Posebno se pamti januar 2019. godine, odmah iza Božića, kada je Duško Knežević koji je tada uveliko bio meta istrage Milovog tužilaštva uzvratio optužbama da šef države i šef DPS-a Milo Đukanović pokušava „da mu preuzme posao i otme imovinu“.

Na spisku koje je Knežević tada optužio našli su se i pre 15 dana uhapšeni specijalni tužilac Milivoje Katnić i predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić, koji je u međuvremenu takođe bio u zatvoru i pušten da se brani sa slobode uz kauciju od 768.000 evra.

„Svjetska kompanija za finansijske istrage i naš advokatski tim iz Londona došli su do zaključka da iza slučaja ‘Atlas’ stoji Đukanović i klanovi bliski prvoj familiji“, doslovce je tada rekao Knežević.

Uz zajedničke slike na kojima su nasmejani Đukanović, Knežević, pa i sada utamničeni Milivoje Katnić, Knežević je tih dana objavio i da je Milovom DPS-u „donirao silne pare i za lokalne izbore u Podgorici da je sve to uradio u dogovoru kako sa Milom tako i sa tadašnjim gradonačelnikom Podgorice Slavoljubom Stjepovićem“.

„Sigurno sam jedan od najvećih donatora DPS-a u zadnjih 25 godina. Oni jako dobro znaju o kojim iznosima je riječ. Da li su oni te donacije prikazali ili nijesu, to Đukanović najbolje zna. Što se tiče Đukanovića, imali smo običaj da pretresemo važne i škakljive teme, često smo se sretali“, rekao je tada Knežević.

Biznismen je tih dana u Milovoj Crnoj Gori nosio epitet „begunca od pravde“, „čoveka koji na galamu pokušava da zakumflira pravnu odgovornost“.

Iz Londona, gdje je sjedio sa britanskim državljanstvom, Knežević je uzvraćao prijetnjama da će tek otvoriti brojne afere finansiranja poslova Mila Đukanovića i DPS-a.

„Nismo više prijatelji, vrati moje pare“, poručivao je Knežević iz Londona.

Prije toga, više od decenije trajala je era saradnje i ljubavi ove dvojice, bilo je, istina, manjih sporova, otvoreni sukob buknuo je tek posle parlamentarnih izbora 2016. godine.

Tada se, a bilo je to vreme hapšenja, istraga, optužbi za „državni udar“, u crnogorskoj javnosti sumnjalo da je inicijalna kapisla  sukoba spor oko jedne od investicija Kneževića. Od silnih spornih investicija u Crnoj Gori na udaru su se našli baš Knežević i njegovo ulaganje u bolnicu u Meljinama. Tak kasnije, kada se sukob rasplamsao, uz aferu „Koverta“, Knežević je poručio da zna mnogo više nego što je do tada objavio, a pomenuo je i da poseduje oko 2.000 sati snimljenog materijala.

Aprila 2022. godine sledio je novi talas otvorenog sukoba. Knežević, kojeg je Đukanović nazvao u jednom prethodnom pismu „nekvalifikovanim Pulicerom“, u poširokom odgovoru pisanom  iz Londona, pored ostalog, optužio Đukanovića da je za sve vreme preduge vladavine na engleskom naučio samo – „tenk ju“.

„Od poznavanja stranih jezika se hvalio da zna ruski i to je obilato koristio u susretima sa ruskim oligarsima, a posebno mu je to znanje koristilo sa lakim damama u noćnim klubovima i orgijama“, napisao je Knežević.

U salvi optužbi na račun Đukanovića, Knežević tada piše da „treba zaista imati obraza i izigravati poštenjačinu pred narodom Crne Gore, od koga je opljačkao sve što se opljačkati može, on i njegova familija, za sve godine svoje vladavine“.

„Uz milijarde koje je namicao dok je prilježno uništavao privredu, pljačkajući ‘svoju’ Crnu Goru, umiješan u svaki investicioni program, kroz vlasništvo preko prijatelja i kumova, ili direktno reketiranje investitora. Bahatost i gramzivost Mila Đukanovića i njegove porodice je tolika da prevazilazi granice Crne Gore. To što posjeduje ‘prva familija’ u siromašnoj Crnoj Gori, nema niko ni približno ni u jednoj zemlji bogate Evrope“, doslovce je napisao Knežević.

Slede optužbe da se Đukanović „olako odrekao brojnih političkih saboraca“, da je „na privatnom posedu zvanom Crna Gora sebi davao za pravo sve, pa i to da organizuje hajke i političke progone svojih neistomišljenika i protivnika“.

„Surovost vladara Crne Gore, mnogo prije Marovića, na svojoj koži su osjetili Momir Bulatović i Peđa Bulatović, odstrijeljeni u raspolućenom DPS-u, pošto ih je vješti manipulator preko noći i kupovinom glasova, od pobjednika pretvorio u gubitnike i otpadnike iz partije koju su zajedno podizali. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša i predsjednik opštine Bar Žarko Pavićević troše vrijeme u sudnicama zbog optužnica koje su im, po nalogu velikog šefa, pisali poslušnici u tužilaštvima. Miomir Mugoša je znao kako da se brani i oštro upozorio Đukanovića dokumentacijom koju ima, a posebno potvrdama koje je uzimao od ljudi koji su finansirali DPS-ove kampanje. Odrekao se Đukanović i kuma Dragana Brkovića, biznismena i vlasnika kompanije ‘Vektra'“, nabrajao je prije dvije godine Knežević redom sve Đukanovićeve „grehe“.

Dodao je Knežević i da je Milo „ostao dužan građanima Crne Gore objašnjenje kakva je bila njegova uloga u međunarodnom švercu cigareta, o čemu je vođena istraga u Italiji od 1999. godine i kada je među 15 osumnjičenih iz Italije i Crne Gore, bio je i crnogorski premijer“.

Pa dalje, piše Knežević aprila 2022. godine, „odlazećeg crnogorskog predsjednika ne brine ni činjenica da nikad nije rasvijetljen veliki broj ubistava, uključujući i svirepu likvidaciju nekadašnjeg savjetnika predsjednika Crne Gore Gorana Žugića, 31. maja 2000. godine u Podgorici“.

„Među nerasvijetljenim slučajevima je i ubistvo visokog funkcionera crnogorske policije Darka Raspopovića, 8. januara 2002. godine, vlasnika i glavnog urednika lista ‘Dan’ Duška Jovanovića, 27. maja 2004. za koga javnost svake godine dobija obećanja državnih zvaničnika da će se doći do više činjenica i detalja o ovom atentatu, i inspektora Slavoljuba Šćekića, 30. avgusta 2005. Policijski inspektor Predrag Šuković je, srećom, preživio napad 11. jula 2016. godine, sa više hitaca je ranjen u noge. Godinu dana ranije, 5. avgusta 2015. Šuković je hapšen u Podgorici, pod sumnjom da je, komentarima na jednom portalu, ugrozio bezbjednost tadašnjem potpredsjedniku vlade i nekadašnjem šefu tajne policije Dušku Markoviću“, piše Knežević.

Knežević dalje navodi da je „prema riječima bivšeg ANB-ovca, na Predraga Šukovića pucao član Đukanovićevog obezbjeđenja, a uz formalnu aktivnost vrha ANB-a“.

„Mogao bi Milo Đukanović da pruži odgovor ko je, 27. maja 2015. godine u Podgorici, pucao na biznismena Olega Obradovića, koji je bio priprijetio da će pričati o aferi ‘Telekom’. Predrag Mitrović, bivši direktor Uprave za sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma, ranjen je 13. aprila 2014. godine. Napadač je uperio pištolj u glavu Mitrovića, a zatim pucao u nogu. Povjerio se da je na njega, na kapiji ispred kuće, pucao član obezbjeđenja Mila Đukanovića!?“, piše Knežević.

Za sve to vrijeme, Knežević je za Đukanovića bio „bjegunac koji manipuliše i misli da može pobjeći od pravde i zaštititi se“.

Jednom prilikom, Đukanović je bio prinuđen i da odgovara na Kneževićevu optužbu da je „skriveni vlasnik skupocjene ekskluzivne vile na brdu Gorica u Podgorici  i da objašnjava da vilu nije kupio, ali da ne isključuje mogućnost da to jednom uradi“.

Da li povratak Kneževića u Crnu Goru menja sve?

Politički analitičar Boško Vukićević misli da „dolazak Duška Kneževića daje veći smisao iznenadnim Milovim prizivanjima osvete i to krvne“.

„Milo je očigledno o tom dolasku bio obaviješten, saznao je da se obruč steže. Indikativna su i tugovanja medijskih slugu Đukanovića. Predosjećaju kraj i u stanju beznađa najavljuju stravične posljedice. Oboreni diktator zna da kada jedna ptičica propjeva, cvrkut pokajništva će probuditi čitav šumski hor nekadašnjih kompanjerosa. Svjedoka pokajnika će tada biti više nego dovoljno. Pravda će biti zadovoljena“, napisao je Vukićević u autorskom tekstu posle izručenja biznismena.

(rt.rs)