Vlada je na jučerašnjoj sjednici odredila dr Sava Milašinovića za vršioca dužnosti pomoćnika direktora Uprave za izvršenje krivičnih sankcija. Nekima ovo ime ništa ne znači, ali dobro upućeni znaju da je Milašinović jedan od vjernih vojnika Demokratske partije socijalista.
Naime, on je za vrijeme DPS-a bio zaposlen u Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK), prvo kao pomoćnik direktora, a potom 13. januara 2020. dobija priliku da bude i vršilac dužnosti direktora te agencije. Imao je aspiracije i da postane direktor, ali na njegovu žalost to se ipak nije dogodilo. Sam je povukao kandidaturu 1. juna 2020. godine.
Milašinović je u svoje pero potpisao više odluka kojima su kritički nastrojeni predstavnici civilnog sektora ili akademske elite smijenjivani sa funkcija u savjetima državnih institucija.
Tako je (dok je bio pomoćnik direktora ASK-a) potpisao odluke na osnovu kojih je Skupština smijenila Vanju Ćalović Marković iz Savjeta ASK, te Gorana Đurovića i Nikole Vukčevića iz Savjeta RTCG.
Ove odluke kasnije su oborene pred sudovima.
Osim toga, Milašinović je tokom svog „stolovanja“ kao v.d. direktora ASK-a odbijao da provjeri imovinu tadašnjih visokih državnih zvaničnika (kao npr. tadašnjeg pomoćnika Uprave policje Enisa Bakovića). ASK je odbila zahtjev MANS-a da provjeri kako je Baković priuštio vikendicu na Žabljaku. Savo Milašinović je potpisao riješenje kojim se odbija zahtjev MANS-a, a razlog je činjenica da je Baković nekretninu stekao prije 2016. godine, odnosno prije početka rada Agencije za sprečavanje korupcije.
“Agencija je, kao samostalno i nezavisno tijelo koje je imenovala Skupština Crne Gore, počela sa radom 1. januara 2016, a od kada se i primjenjuje Zakon o sprečavanju korupcije. Ustav Crne Gore propisuje da Zakon i drugi propis ne može imati povratno dejstvo, pa se shodno tome Zakon o sprečavanju korupcije ne može primjenjivati na pravne situacije, odnose i obaveze, nastale prije njegovog stupanja na snagu” – stoji u rješenju koje je tada potpisao Milašinović.
Upravni sud donio je dvije presude kojima je Agenciji za sprečavanje korupcije skrenuo pažnju da ne smije odbijati provjeru imovine funkcionera i kršenje Zakona o sprečavanju korupcije prije januara 2016., ali ASK je nastavio sa istom praksom.
Agencija za sprečavanje korupcije je odbijala da provjeri imovinu, odnosno nije nalazila ništa sporno u imovini: Mila Đukanovića, Vesne Medenice, Brana Gvozdenovića, Predraga Boškovića, Slavoljuba Miga Stijepovića, Zorana Jelića, Dragana Kovačevića, Branka Vujovića…
Da se ne zaboravi i to da je Agencija za sprečavanje korupcije zabranila Mreži za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) pristup dokumentima o isplati kredita „za poboljšanje uslova stanovanja“ 2018. godine, kada je deset službenika podijelilo 70.000 evra.
Rješenje o zabrani pristupa dokumentima potpisao je upravo Savo Milašinović, koji je dodjelu povoljnih i povlašćenih kredita službenicima Agencije proglasio za “poslovnu tajnu”
Nego, da se vratimo još dalje u prošlost, tj. eru DPS-a.
Savo Milašinović je bio čak i šef, odnosno načelnik finansijske službe Ministarstva odbrane.
A kao svestrana, talentovana individua, uspijeva da bude i Generalni sekretar Streljačkog saveza Crne Gore.
Spajićeva Vlada očigledno ne mari za sporne biografije nekadašnjih vjernih DPS vojnika, pa ih sada kao na traci postavlja odnosno imenuje na pozicije svuda po sistemu, koji je trebao da bude pročišćen. Tačnije, oni koji su žmurili, ćutali i na razne načine pomagali Demokratskoj partiji socijalista i njenom bivšem lideru Milu Đukanoviću, sada (ne)očekivano dobijaju nove zadatke, funkcije i pozicije.
I tako je gospodin Milašinović samo još jedan u nizu stručnjaka koji su nenadano ponovo dobili šansu da svoje vještine, znanje i umjeće pokazuju i nakon pada DPS-a, naravno za dobrobit Crne Gore.