Mitropolit Joanikije služio u Ostrogu: Bog samo zna koliko je Sveti Vasilije naroda uslišio i bolesnika iscijelio
Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Gornjem Ostrogu, u subotu druge nedjelje Časnog posta 30. marta, na praznik Prepodobnog Aleksija Čovjeka Božijeg, sa preosvećenom episkopima: mileševskim Atanasijem, budimljansko-nikšićkim Metodijem i zahumsko-hercegovačkim i primorskim Dimitrijem.
Mitropolit je u besjedi govorio o putu spasenja koji je uski put.
Potom se pored moštiju Svetog Vasilija obratio Mitropolit Joanikije.
„Nije to onaj široki put koji je zapravo put propasti, kojim se ide i trči i juri za sebičnim, a nadasve prolaznim stvarima, sebičnim interesima, nego je to put spasenja, put Hristov. I mi kao hrišćani idemo tim putem i vidimo smisao života. Već ovdje u ovome svijetu Bog nas udostojava, samo ako mi to želimo i ako se trudimo i ako tražimo, ”ko kuca otvoriće mu se”, već ovdje doživljavamo, po mjeri naše vjere, blago i svjetlost i radost i blaženstvo Carstva nebeskog, Hristovoga, vječnog Carstva. Jer mi kao hrišćani sabirajući se u svete hramove Božije, na Svete službe Božje, pričešćujući se Svetim tajnama Hristovim, sjedinjujemo se sa Hristom, izvorom života, izvorom vječne radosti, izvorom vječne ljubavi – besjedio je Mitropolit Joanikije.
Gospod nam ništa ne nameće već slobodno odlučujemo da budemo njegovi sagovornici, njegovi sinovi i kćeri, čemu nas uči Sveti Vasilije Ostroški, koji je cijeli život proveo u znaku Hristovog krsta i vaskresenja Njegovog, rekao je Mitropolit crnogorsko-primorski.
– Sveti Vasilije je bio, nema nikakve sumnje, veliki isposnik i molitvenik, ali je i svega sebe prinosio na žrtvu svome narodu, svojoj Crkvi, za nju se je žrtvovao, i zbog te njegove ljubavi Gospod ga je udostojio velikih čudesa, da čini mnoga čudesa još u vrijeme svog zemaljskog života, a posebno posle njegove blažene končine, pa se njegovo žitije koje je na zemlji započeto nastavlja na nebesima i dopisuje se posle njegovog upokojenja. Mnogim velikim i čudesnim djelima, Bog će samo znati koliko je on ovdje narodnih suza i uzdaha primio, i molitvi, i koliko je naroda uslišio, koliko je bolesnika iscijelio, koliko je nevjernika, ateista u vjeru obratio i koliko ih je posle toga obdario, i pazio, i milovao. To samo Bog zna, ali ponešto i bratija manastira Ostroga zapisuju, a i narod priča, a mi gledamo, kada govorimo o čudima Svetog Vasilija, da svjedočimo samo ona čuda koja su se zaista dogodila, koja su očigledna, ali mnogo je više onih nevidljivih čuda – kazao je Mitropolit Joanikije.
Vladika je rekao da se sa episkopima Atanasijem, Metodijem i Dimitrijem sabrao da nakon 20 i više godine u nove sveštene odežde obuku Svetog Vasilija, kako je to uvijek rađeno, u malom krugu bratije i sveštenika.
– Nije se to nikad radilo iako nema nikakvih problema i da narod vidi, ali nema potrebe za tim da budemo toliko radoznali, da baš u sve zavirimo, sve snimimo, sve slikamo, sve kamerama zabilježimo. Zaista, u tom smislu, nema potrebe nikakve. Tome nas uči Sveti Vasilije Ostroški, koji se povlačio od svijeta u ostrošku pećinu, gdje se zajedno sa monasima ostroške svetinje koja je i ranije ovdje poživjela, Bogu molio podaleko od svijeta, podaleko od vreve ovoga svijeta i života, podaleko od turskoga zuluma, da se ovdje Duhom Svetim kroz molitve i post, obogati, a onda je išao i svome narodu i tješio ga i hrabrio ga. Bio stub svete vjere pravoslavne i narod je imao oko koga da se sabere, tako je i vjeru svoju sačuvao u najtežim vremenima, a Bog nas je milovao preko Svetog Vasilija – istakao je Mitropolit Joanikije.
(Mitropolija)