IZ ZAPISA NEPOKORNOG: Ako neko pogine obrazom, taj se lako bezdušnoj sili klanja

Navršilo se 25 godina od početka krvožednog napada 19 članica NATO pakta sa njihovih 700 miliona na SRJ, sa njenih 7 miliona – i sa neba i sa mora – suprotno međunarodnom pravu i zakonima Ujedinjenih nacija, koji je trajao od 24. marta do 10. juna1999. godine.

Uslijedilo je to taman pošto je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović dezertirao iz VSO SRJ i stavio se na usluzi NATO-u. Da je aktuelni podpredsjednik vlade Nik Đeljošaj, kako ga je, istina ironično, nazvao Emilo Labudović – aga, a ne ono što nažalost jeste – dobar sluga stranih gospodara, on ne bi nazivao „humanitarnim“ zločinačko bombardovanje njegove države od strane NATO pakta „krvožednog oca kuge“ bez odobrenja UN, zbog čega su poginule hiljade nedužnih, među kojima i njegovih sunarodnika pa i njegova sugrađanka Tuzanka Aga, koju neće ni da pomene, i ne bi promovisao samoproglašenu lažnu državu Kosovo, suprotno važećoj rezoluciji 0UN 1244. Ali nije nego… Ako neko pogine obrazom, taj se lako bezdušnoj sili klanja, a zna se „U sile je umrlo poštenje“./M. Miljanov/.

Sama izjava nekadašeg premijera iz Milovog vladajućeg DPS-a Duška Markovića, da je DPS vlast priznala lažnu državu Kosovo,uprkos protivljenju preko 80%naroda Crne Gore,ostaje za sva vremena da svjedoči kakvi su akrepi preko dvadeset godina Crnu Goru predvodili a ona, ipak – opstala.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)