I opet sve po džepu građana: Lažno svjedočenje Velimirovića platiće građani

Last updated mar 10, 2024

Početkom sedmice svjedok saradnik u predmetu poznatom kao „Državni udar“ Mirko Paja Velimirović izjavio je za portal IN4S da je u prvostepenom postupku lažno svjedočio jer je na to bio primoran prijetnjama i ucjenama tadašnjeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, njegovog pomoćnika Saše Čađenovića, koji je u međuvremenu uhapšen, i čelnika ANB-a. U toku je ponovljeni postupak u tom predmetu, a u slučaju da presuda bude oslobađajuća, naročito u svjetlu najnovije izjave svjedoka saradnika, uslijediće visoki odštetni zahtjevi okrivljenih i njihovih advokata koje će država, tačnije poreski obveznici, morati da plati.

Kako je za naš list objasnio ugledni advokat koji je insistirao na anonimnosti jer nije u predmetu, pa ne bi da se kolegama miješa u posao, uslijediće oslobađajuća presuda ako je optužnica zasnovana samo na iskazu pomenutog svjedoka saradnika, a on mijenja ulogu u postupku i svoj krivičnopravni status i postaje optuženi.

– Presuda će i s njim i bez njega biti oslobađajuća, a advokati odbrane će naplatiti od države svaki bar po 300.000 do 400. 000 eura. A onda i bivši optuženi i pritvoreni mogu tražiti velike novčane sume. Nažalost, načelo slobodnog sudijskog uvjerenja štiti sudije od regresa, tako da će se sve završiti po našim grbačama. To može promijeniti samo neki materijalni dokaz o inkriminaciji sudija i tužilaca – objašnjava naš sagovornik.

Zaprijećena kazna za krivično djelo davanje lažnog iskaza je zatvor do tri godine.

– Ako je lažni iskaz dat u krivičnom postupku, učinilac će se kazniti zatvorom od tri mjeseca do pet godina. A ako su nastupile naročito teške posledice za okrivljenog, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina. Zakon propisuje i situacije ako učinilac dobrovoljno opozove lažan iskaz prije nego što se donese konačna odluka; kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do tri mjeseca, a može se i osloboditi od kazne. Ono što treba posebno istaći jeste da se na iskazu takvog svjedoka, za koga bi se utvrdilo da je dao lažni iskaz, više ne može bazirati sudska odluka, bilo da je ona osuđujuća ili oslobađajuća, već sud mora drugim dokaznim sredstvima, kao izvorima krivičnopravno relevantnih činjenica, utvrđivati bitne činjenice i okolnosti vezane za sami krivični događaj i na tim, drugim dokazima, bazirati svoj zaključak o krivici okrivljenog ili okrivljenih – kazao je Kavarić.

Prema riječima advokata Dalibora Kavarića, svaki svjedok, uključujući i svjedoka saradnika, shodno Zakoniku o krivičnom postupku, dužan je da prilikom svog kazivanja u odnosu na događaj za koji se ispituje iznese istinu i da u odnosu na taj događaj čiji je bio neposredni ili posredni učesnik kaže sve što mu je poznato.

– Ukoliko svjedok saradnik, ili bilo koji drugi svjedok, nakon svog iskaza datog pred nadležnim državnim tužiocem ili pred sudom iznese, u bilo kojoj drugoj situaciji ili formi, drugačuje navode i kazivanje u odnosu na isti događaj i u odnosu na navode koje je već dao u krivičnom postupku, nadležni državni tužilac (ili sud), dužan je da ga ponovo sasluša na iste okolnosti i utvrdi istinitost njegovog kazivanja. Ako se nakon ponovnog saslušanja svjedoka pojave bitne kontradiktornosti ili razlike u iskazu svjedoka, sud ili državni tužilac, u zavisnosti od toga ko ga je ponovo saslušao, dužan je da analizom njegovog ranijeg iskaza i analizom drugih dokaznih sredstava utvrdi da li je svjedok govorio istinu prilikom svog ranijeg ili prilikom kasnijeg iskaza ili kazivanja. Ukoliko se analizom cjelokupnog konteksta kazivanja, u međuzavisnosti sa ostalim dokazima u postupku, utvrdi da iskaz svjedoka prilikom prvog kazivanja nije bio istinit, onda je postupajući državni tužilac ili sud dužan da protiv takvog svjedoka po službenoj dužnosti pokrene ili inicira postupak za krivično djelo davanje lažnog iskaza iz člana 389 Krivičnog zakonika, koje je opšte poznato kao „lažno svjedočenje“ – objasnio je Kavarić.

(Dan)