Februarske cijene hrane u svijetu najniže u tri godine, samo u Crnoj Gori rastu iz dana u dan
Cijene hrane pale su u februaru na najnižu vrijednost u tri godine, zahvaljujući znatno jeftinijim žitaricama koje su prevagnule nad skupljim šećerom i mesom, saopštila je agencija Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (UNFAO).
FAO-ov indeks cijena korpe osnovnih prehrambenih proizvoda pao je u februaru 0,9 bodova u odnosu na revidiranu vrijednost za januar, na prosječna 117,3 boda, najnižu vrijednost od februara 2021. godine.
U odnosu na prošlogodišnji februar, njegova vrijednost je niža 10,5 odsto, prenosi Hina.
Najviše pojeftinile žitarice, kao i ulje
Najviše su u februaru pojeftinile žitarice, pet odsto u odnosu na januar, odražavajući pad cijena kukuruza zbog očekivanja obilne žetve u Južnoj Americi i konkurentnih cijena koje nudi Ukrajina.
Pojeftinila je i pšenica, zbog snažnog tempa ruskog izvoza.
Značajnije su pale i cijene biljnih ulja, 1,3 odsto u odnosu na januar. Sojino ulje značajno je pojeftinilo zbog prognoza o obilnom rodu soje u Južnoj Americi. Pale su i cijene ulja od suncokreta, zahvaljujući obilnom ukrajinskom izvozu.
Šećer, meso, mlijeko…
Najviše je u februaru poskupio šećer, 3,2 odsto u odnosu na januar, pod uticajem zabrinutost za brazilsku proizvodnju nakon dugotrajnog perioda suše i procjena o slabijoj proizvodnji na Tajlandu i u Indiji, dvije vodeće izvoznice.
Cijene mesa porasle su 1,8 odsto, održavajući poskupljenje mesa živine i govedine pod uticajem problema s transportom u Australiji zbog jakih kiša.
Blago je poskupila i svinjetina, zbog pojačane kineske potražnje i slabijeg snabdijevanja iz Zapadne Evrope.
FAO-ov indeks pokazuje i poskupljenje mlijeka i mliječnih proizvoda, 1,1 odsto u odnosu na januar, pod uticajem snažnije azijske potražnje za maslacem.
Crna Gora u svom svijetu
Međutim, dok cijene hrane u svijetu padaju, u Crnoj Gori rastu iz dana u dan.
Crnogorski trgovinski lanci, koji su u privatnom vlasništvu, diktiraju cijene po svojoj želji.
Država, s druge strane, „pričom“ pokušava da snizi cijene, ali djela zasad izostaju.
Umjesto trgovinskih lanaca koje bi bili u vlasništvu države, u kojima bi građani mogli da se snadbjevaju po razumnim cijenama, ljudi su prepuštenim tajkunima.
I ne samo prepušteni, nego im se preko „raznih analitičara“, a putem medija koje se finansiraju od tajkuna (reklame o popustima i sl), serviraju priče kako je nemoguće sniziti cijene.
Da, moguće je, samo ako to država želi, jer izabrani predstavnici naroda su tu da bi služili građanima, a ne krupnom kapitalu.