Vučić neće, kao Milo, naložiti badnjak naopako!
piše: Ratko Popović
Nije vrijeme sada otvarati polemike kada je pravoslavnom življu u Crnoj Gori prijeko potrebno jedinstvo. Međutim, dio naroda tvrdi da će posjeta Vučića Crnoj Gori na Badnji dan to da pokvari. To radi tako uporno, tako predano, do mjere fanatičnog, kao da sve zavisi od toga hoće li Vučić položiti badnjak u Beranama ili Bijelom Polju, kao da će to razriješiti sudbinu čitavog našeg naroda i to naravno negativno. Postavlja se pitanje čemu ovakvi stavovi i kako to da je dijelu Srba i pravoslavaca u Crnoj Gori veći neprijatelj Vučić od Mila.
Naravno, osnovni razlog jesu neslaganja koja su postojala na relaciji Vučić – Mitropolit Amfilohije. To je povod koji crnogorska UDBA koristi za negativnu kampanju protiv Vučića među srpskim i pravoslavnim življem. Ostatak ga mrzi po automatizmu, kao predsjednika Srbije. Najgore je što se nameće isključiv izbor, ili Vučić ili Mitropolit. Kao da Srbin ne može biti sa obojicom. U tome leži ona opasna zamka u kojoj je ličnost Momira Bulatovića bila izbačena iz političke igre u Crnoj Gori a u orbiti zasijala zvijezda Mila Đukanovića. Jer Vučić, makar i najgori, bolji je komad od Đukanovića. Ne smijemo zaboraviti ni da je Mitropolit Amfilohije duvao u pištaljku i protiv Miloševića i da kasnije besjede koje je imao o njemu i Momiru kao pokojnicima nisu mogle ispraviti posledice pogrešnih procjena. Narod mitropolita voli i vjeruje u njegovu dobrotu i iskrenost. Ali to ne znači da nije politički svaki put mašio i podržao one koji su mu posle radili o glavi, protiv SPC i protiv zajedničke države Srbije i Crne Gore. Zato je trenutna zamka režima u kojoj koristi percepciju naroda da mora da izabere između Mitropolita i predsjednika Srbije po Srbe najopasnija. To što se srpski narod u Crnoj Gori nahuškava na predsjednika Srbije najviše govori o tome koliki je uticaj režima na srpski narod, kada ga tjera da se autocenzuriše i predano obračunava sa Vučićem a ne sa Milom. Sa druge strane Meta i Rama se po Crnoj Gori šetaju slobodno bez roptanja njenih stanovnika.
Takođe klasična udbaška podmetačina jeste teza da su Vučić i Milo isti, a da je, ako nisu baš isti, Milo čak i bolji. Kakva relativizacija svih Milovih nepočinstava. Prvo, dok Milo jedva gradi auto put u Crnoj Gori, Vučić je nekolika, kakva takva, već otvorio. Drugo, Milo je priznao tzv. Kosovo ali mu se to manje zamjera nego Vučiću što nije. Glavna zamjerka Vučiću u vezi toga smještena je u futur – on će priznati Kosovo. A znamo da je budućnost veoma neizvjesna i da narod koji neprestano igra kladionicu se baš od nje nije obogatio. Treće, u Srbiji se otvaraju fabrike a u Crnoj Gori butici. Itd. itd.
Zatim imamo tezu kako su Milo i Vučić prijatelji i sve zajedno rade. Bili su prijatelji i Milo i Momir, Milo i Milošević, pa su se ta prijateljstva završavala Milovim nožem u leđa Srbiji, što je jedini njegov politički zadatak koji uopšte ima. I ako su bili prijatelji, da li mislite da zapadni sluga Milo neće poslušati zadatak da naudi Srbiji ukoliko se to od njega bude tražilo.
Najvažnije je da je ovih dana ustao narod u Srbiji da podrži narod u Crnoj Gori. Ko to zanemaruje? Ko god da zanemaruje predsjednik Srbije to ne smije da zanemari.
Nismo se mi u Crnoj Gori nimalo bunili što su nam protiv ovog zakona, u političkim promo sadržajima, dakle zarad čuvenih i nadaleko poznatih političkih poena, podršku u ovoj borbi, iako smiješnu i nejasnu, davali muslimanski političari Dženan Kolić i Albin Ćeman. Toliko smo bili time oduševljeni da zbog njih nećemo da zamjerimo ni reisu Islamske zajednice u Crnoj Gori ni muslimanskim poslanicima koji su glasali za sramni Zakon.
Ali ćemo se pobuniti što je predsjednik najvećeg broja vjernika SPC odlučio da nam pruži podršku u ovom teškom momentu po naš narod i našu Crkvu i to po blagoslovu Patrijarha srpskog. Prva posjeta ovog predsjednika Srbije Crnoj Gori, na Badnji dan i vjernom narodu, dok se Milo baškari po Majami biču. Zar to nije prava simbolika. I kome ona može da smeta. Izgleda samo onima kojima nije smetalo kada je 1998. Milo na Cetinju naopako naložio badnjak pred Cetinjskim manastirom.
Puštali smo mnogo toga, neće nam kruna pasti ako pustimo predsjednika mučene Srbije, na koju se svi bacaju kamenom, pa evo i mi koji kažemo da je volimo, da naloži badnjak sa nama ove godine. Barem ga neće kao Milo, naložiti naopako.