Crna Gora nema pravo da svoju sudbinu veže za trenutne egzekutore politike na Zapadu. Ova država ne smije postati vazalska, mada, ne bi nam bio prvi put. Da, pametno je da postanemo dio Evropske unije jer nas je prethodno podaništvo dovelo do toga da nemamo slobodu izbora, ali, valjda, ne pristajemo na surovi diktat bilo koje dominantne članice, pita se predsjednik Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović.
„Ovo što pišem politički nije mudro – to mi prigovaraju oni koji u Uniju hoće da uđu prvo zadnjicom, a glava bi mogla biti i tuđa. To nije, međutim, politika, to je „vazelinstvo“. Oni koji su sve vrijeme Beogradu, Moskvi ili Pekingu pokazivali zube, danas mašu tangicama Briselu – kakvo je to dostojanstvo? Je li nam državno dostojanstvo stalo u dva prsta tkanine? Nigdje se, pa ni u EU, ne ulazi bez obostranog interesa; evropljani brane svoj, a ko brani naš? Postoji li išta od našeg načina života što bismo ljubomorno sačuvali? Postoji li nešto što ne bismo utopili u kolektivno evropsko more? Pregovaračka poglavlja? Pa šta smo ispregovrali? Skoro će dvadeset godina našeg besomučnog udvaranja koje je ponajprije održavalo tiraniju na vlasti! Smije li naša država da osudi stradanje Palestine? Smijemo li za razliku od DPS-ove nalickane, i sa zapada podržane, tiranije, okrenuti list i postati slobodno društvo“, upitao je lider UCG-a.
Dodaje i da ko prećuti genocid u gazi nema pravo da govori o genocidima i ratnim zločinima drugdje.
„HAMAS je teroristička organizacija, ali koliko nesrećne palestinske djece treba da se ubije pa da se namiri račun? Smijemo li, makar, da kažemo da je u pitanju najkrvaviji zločin nad djecom od kraja II Svjetskog rata do danas? Smijemo li da kažemo išta više od jadnog i kukavnog pozivanja obje strane na „deeskalaciju sukoba“? Zar u Crnoj Gori ne živi značajan dio ljudi islamske vjeroispovijesti? Jesmo li dužni zbog njih nešto da kažemo. Ne! Mi nismo multietnička nego multipraktična država. Odgovor na čerečenje Gaze je razolucija o masakru u Šehovićima dvadesetih godina prošlog vijeka? Namjera je da se „zabavimo o svom jadu“, da ono što se dešava pred našim očima zamijenimo krvavom pričom iz prošlosti o kojoj su istorijski dokumenti na nivou naslova tadašnje štampe i razumljivog, pristrasnog, svjedočenja potomaka sa svih strana.Odavno ne mislim da su ove prevarne akcije stvar pojedinaca, njihove navodne pogođenosti ili dovitljivosti da se dodvore kojoj god vlasti. Nažalost, ove prilike diktiraju službe koje su pod kontrolom stranaca, službe koje odavno ne služe svojoj zemlji, kakva je god, nego su vazalski biroi tuđih državnih interesa“, jasan je on.
Lider Ujedinjene tvrdi i da kada je cijela istočna Evropa nakon pada Berlinskog zida osuđivala svoje komunističke režime, naši lažovi i iste, podaničke službe, objašnjavali su da je naš komunizam bio drugačiji i da nam je na njemu zavidio cijeli zapadni svijet?
„Taj sramni narativ o jednopartijskom blagostanju traje evo i do trećine 21. Vijeka, traje u našim udžbenicima, traje kroz produkovanu laž da smo mi kreirali svoj komunizam? Vođu komunističke revolucije poslala nam je sovjetska kominterna, ubijanje narodnih prvaka nam je naredio isti tim, bratoubilački rat je proglašen svetinjom socijalizma, oslobodili su nas sovjetski vojnici, domaći komunisti su potom posijali smrt koja je bila veća od one u ratu; bez suđenja i presuđivanja su napunili sve potoke i škrape „Slobodne Jugoslavije“. Oslobodioce smo, nedugo zatim, nagurali na Goli Otok, ponizili prve revolucionare i njihove potomke, rekli „istorijsko ne“ Staljinu ali odmah pružili ruku njegovim egzekutorima Hruščovu, Brežnjevu i redom – lagali, lagali i uživali od laži, a onda preletjeli na stranu „trulog Zapada“ koji nas je objeručke podržao da se međusobno još jednom pokoljemo i raziđemo za sva vremena“, kaže Danilović.
I tako, tvrdi on, mi danas ne vidimo sve što se od nas traži da vidimo i ništa od onoga što nam je zabranjeno da gledamo.
„Smrt ili ubistvo Navaljnog u sibirskom zatvoru već znamo „da je naredio Putin“? Zašto? Pa da ga Navaljni ne pobijedi iz zatvora na predstojećim izborima? Dakle, odmah, nakon što je dao intervju popularnom američkom novinaru, intervju koli je oborio sve rekorde gledanja, kada je u pitanju politička ličnost, odlučio je da „poboljša svoje pozicije“ ubijanjem ključnog opozicionara? Hajde, međutim, da ne budemo ništice, botovi i skotovi, nego da uključimo mozak za razliku od teletabisa.Navaljni je bio borac, a ja volim borce i ne volim jednopartizam pa, bio Putinov i ruski, ali se plašim da će akcija etničkog čišćenja Gaze biti okončana u međuvremenu. Umrli Navaljni treba da „oživi“ američki Kongres i novu pomoć „istočnom frontu“. U sjenci njegove smrti stradaće djeca i u Rafi. Predizborna kampanja u moćnim državama je krvavo skupa i prokleta. Zelenski ne smije biti poražen do predsjedničkih izbora u Americi – potom će biti zaboravljen, odstranjen, otjeram, sklonjen u kakvo mondensko mjesto ili, prosto, zamijenjen kakvim glasonošom mira i pregovora. Jedina Bajdenova nada, nakon nemoći pokazane u Obećanoj zemlji je dodatno rasplansavanje rata u Ukrajini. Ginuće se u namjeri da „demokratska Ukrajina i demokratski NATO“ pobijede „nedemokratsku Rusiju“. U Rusiji ubijaju zarobljenike, ali u Americi progone bivše predsjednike. Rusi su ćutljivi kada su u pitanju njihove unutrašnje stvari, a Amerikanci će, kad mine vrijeme, od svojih svinjarija napraviti holivudski blok-baster; plakaće cijeli svijet. A za nas u Crnoj Gori ostaju samo pitanja: šta ćemo da radimo ako Bajden i duboka država ne pobijede? Šta ako Bajden i pobijedi, pa odmah nakon pobjede zaboravi da je pobijedio? Šta nam je činiti ako se pokaže da mi više vjerujemo njemačkom kancelaru Šolcu od Njemaca? Odgovore slutite – bićemo podjednako bezlični, bez dostojanstva, bez želje i namjere da čuvamo svoju kuću, bez plana da konačno opravdamo to što smo jedna od starih evropskih država; bićemo kao naslikani Ćopićevom orginalnom dosjetkom o nama „Znaš ti nas…“, zaključio je Danilović u svom saopštenju.