Politički apsurdi: Malo su im informacije iz Gluve sobe lažne, pa malo podnose krivične prijave zbog iznošenja istih tih informacija!
Piše: Bezbjednjak
Crnogorski bezbjednosni sektor opet je, zaslugama ministra pravde Andreja Milovića, u žiži vascijele domaće javnosti.
Naime, prošlog petka, na sjednici skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu, ministar pravde Milović i načelnik Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO) Predrag Šuković razmijenili su ozbiljne optužbe.
Šuković je, tako, na Odboru ispričao da Milović ima kontakte sa bezbjednosno-interesantnim licima, da je u emotivnom odnosu i sa jednom takvom ženskom osobom, kao i da je u njegovom posjedu bio automobil koji je imao bunker za transport narkotika.
„Ovo je vozilo Andreja Milovića, nafilovano drogom, sa spremnim bunkerom. S ovim vozilom Milović prelazi granicu Crne Gore, ovo vozilo prijavljuje u imovinskom kartonu. Nikada nije saslušavan zbog ovoga i niko nije znao za ovo. Šta je sumnja… Gde je punomoćje ako si prodao auto? Posle izbora Milović ima kontakte sa raznim licima iz kriminalne sredine, jedno je i M.M. koja je njegova devojka, bezbjednosno interesantno lice, a u vezi je bila sa jednim od šefova organizovane kriminalne grupe, najjačom na ovim prostorima. U septembru, Milović poziva Nikolu Terzića i traži da se to lice skine sa zabrane ulaska u Srbiju i Terzić meni to saopštava. To preko mene neće završavati niko”, ispričao je načelnik SPO-a, Predrag Šuković.
Pitanje koje, s punim pravom, postavlja veći dio kako stručne, tako i laičke javnosti jeste zbog čega premijer Milojko Spajić sve ovo vrijeme dopušta Miloviću da ovako ozbiljno talasa javni diskurs, glumeći prvog bezbjednjaka Crne Gore i, na taj način, urušavajući stabilnost (ako je ona uopšte ikad i postojala) Vlade.
Nameće se, logično, par razloga.
Jedan od njih je da se Spajić, prećutno i bez želje da se sam miješa, slaže sa svim ovim što Milović radi u namjeri da, prvenstveno, istisne Demokrate i smanji njihov uticaj u sektoru koji im je, na osnovu koalicionog sporazuma, pripao.
Drugi razlog bi mogao biti strateške prirode. Dakle, kao što vidimo, program „Evropa sad 2“, koji je podrazumijevao povećanje plata i penzija, a na osnovu kojeg je PES i osvojio vlast, jednostavno ne postoji.
To je juče potvrdio i šef misije MMF-a za Crnu Goru, Srikant Seshadri, izjavom da „Evropu sad 2“ nije ni vidio, te da je ne može detaljnije komentarisati. A Spajićeva Vlada, svakako, pada ukoliko to ne uspije sprovesti i realizovati.
Treći i, meni kao bivšem bezbjednjaku izvjesniji, razlog mogao bi biti taj da Milović, vrlo vjerovatno, ima neka kompromitujuća saznanja o Spajiću.
U krajnjem, nije li simptomatično što se samo on oglašava oko afere Do Kvon koja se, realno, odnosi(la) samo na Spajića?
Ili, još indikativnije, da li ste primijetili kako premijer nerado komentariše poteze koje ovih dana vuče ministar pravde, počev od Čamgoza i njegovog neizručivanja Turskoj, pa sve do najnovijih optužbi da je povezan sa BIL?
Sjetite se samo da je Milović, nedugo nakon Spajićeve izjave da će ubuduće morati da ga pita za odluke koje bude donosio, saopštio da je on kičma premijera. To može značiti jedno: ako mene spotakneš, ti si pao.
Uglavnom, bila sve ovo istina ili ne, činjenica je da je Milović destabilizujući faktor, čija reputacija je sada narušena, što mu u potpunosti oduzima bilo kakav kredibilitet i da pomisli da kadrira sektorom bezbjednosti.
U krajnjem, zbog čega bi – ako sve to nisu tačni podaci – predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu Miodrag Laković, zbog teksta koji je u subotu objavljen u Dnevnoj novini „Vijesti”, podnosio krivičnu prijavu pod obrazloženjem da je neko iznio tajne podatke sa zatvorene sjednice ovog tijela, a Milović najavljivao da će pitati potpredsjednika Vlade i koordinatora svih bezbjednosnih službi Aleksu Bečića, ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića i direktora Uprave policije Zorana Brđanina ko je dao dozvolu šefu SPO-a Predragu Šukoviću da iznese podatke iz njegovog privatnog života?