piše: Petar Drašković
U danima vanrednih izazova, kada se nasrće na temeljne vrijednosti naše duhovnosti i kulture, kada situacija od nas zahtijeva jedinstvo, sabornosti i slogu u otporu DPS-u i odbrani Crkve, više je nego ikad važno da pokažemo zrelost, a ne da dozvoljavamo sebi da sujeta kovitla našim izjavama, kao što je to slučaj sa pojedincima. U trenutku kada nam se otvoreno prijeti, pojedinci se odlučuju da napadaju srpske političke prvake i stranke u Crnoj Gori, unoseći pizmu i razdor, na sreću i oduševljenje osvjedočenih srpskih arhineprijatelja. Ističu se političke razlike i stavljaju iznad onoga što je obaveza koju nam nalaže situacija, a opšta politička mobilizacija ustupa mjesto mešetarenju.
Pojedinci koji lansiraju takve izjave, dovodeći u pitanje čak i značaj Srpske kuće, u kojoj su smješteni progonjeni srpski mediji, u kojoj su redovni gosti ugledni intelektualci iz Srbije, Srpske i Crne Gore, koja je postala jedna od sabirnih baza naših ideja i paradigma opstanka, postaju lak plijen za antisrpsku internet daktilografiju, koja već nudi svoja “rješenja” u vidu obnove davno kompromitovanih „srpskih stranaka“. Je li to način da se saberemo i okupimo, tako što ćemo se međusobno napadati čak i u ovakvoj situaciji? Da li nečija politička misao ne može da ode dalje od toga?
Jedinstvo je mukotrpno stečeno, a udar na svakog pravoslavca i Srbina, udar je na sve nas. Da li je bolje da srpski narod u Crnoj Gori ima podršku predsjednika Srbije ili ne? Biće da je bolje, a ko misli da nam je on veći neprijatelj od Mila Đukanovića, taj ima veliki problem. Treba podsjetiti one kojima je sujeta uzela maha, kojima lična ambicija ne poznaje obzir prema kolektivnoj nevolji, na zavjetne riječi, kojima danas moramo svjedočiti više nego ikad: Samo sloga Srbina spašava!