POHVALA NADREALIZMU

PIŠE: SIBIN

Vasko Popa je u knjizi „Vučja so“, mitsko uobličio nadrealnim postupkom, prastare legende istretirao rigorozno svedenim jezičkim pristupom. Paganske priče skrojio prema mjeri fragmentarnih opisa, kako u poglavlju „Ognjena Vučica“, tako i u „Pohvali Vučjem pastiru.“

Nadrealizam u – riječi i slici – traži pročišćenju predstavu, jasno postavljene i time funkcionalno raspoređene simbole, semantiku onoričkog koje je vazda na ivici jave.
Rene Magrit uspijeva da slikom pejzaža sakrije pejzaž koji se opet pojavljuje na slici. Fransis Ponž, pjevajući o – cigareti – uprizoruje majušni pepeo na neizgorivom suncu.
Za razliku od mračnog sižea (fran. sujet – predmet) Dada Đurića, između – inverzirane anatomije univerzuma kao organizma, i groteske bez mjere – Vojo Stanić je – mediteranska metafizika, slikar žute boje (koja je boja života, kaže Kandinski), neprolaznog podneva u kojem cjelokupna scena uvijek ostaje u iščekivanju nečega, sa situacijama u kojima ima proigranosti i komike.

Šahovska tabla u beskrajnom pijesku, dekirikovska beživotna arhitektura, vjetar sa sjenkom na jedru, šešir zavitlan u vazduhu, terasa među oblacima, glava bez trupa u trku, samo su dijelovi koji stvaraju fantastični mozaik uvijek već mediteranski, postavljeni tako da izgledaju kao – mapa na kojoj se montira božja igra zvana život.

Ovo je moja mala sličica kao poklon maestru za 100 rođendan.