Milisav Popović u SLOBODNOJ ZONI: Pohara Kuča je bila pokolj, Mirko Petrović Njegoš uz naredbu Zeka manitog klao nejač!

Predstavnik plemena Kuči Milisav Popović gost je večerašnje emisije Slobodna zona sa Draženom Živkovićem gdje se govori o spomeniku Mirku Petroviću Njegošu u centru Podgorice.

Kada bi bilo po onoj – nesreća je neznad za nesreću, onda bi Kuči bili najsrećnije pleme na Balkanu. Ipak, nije tako. Popović je kazao da su Kuči najviše stradali, pleme je koje je u dva navrata pokušalo da se iseli, ali im se nije dalo.

Govoreći o prvoj pohari Kuča 1855. godine bila je krvava, ali manje krvava nego ona druga.

„Povezao bih obije Pohare jer imaju nešto zajedničko. U obije pohare su stradala djeca. U prvoj, majke guše svoju rođenu djecu da ne bi svojim plačem otkrila puteve spasa svojim očevima. To nije bila pohara da ih prinudi na pokornost nego da nestanu sa lica zemlje. U drugoj pohari, opet stradaju djeca ali sada vojska crnogorska kolje majkama djecu u kolijevkama dok bježe nadajući se da ih može spasiti kumstvo. Nije bilo spasa“, kazao je Popović.

Klali su djecu, obezglavljenu djecu bacali u oganj, a prema predanju, tvrdi Popović, iz takvog ognja sijao je modri plamen.

„Sve je to rađeno pod motom knjaza Zeka manitog. Udri Kuča i na Božju vjeru ako ga drugačije ne možeš dohvatiti. Njegov brat je dosljedno sprovodio naredbu, činio je to dan uoči Petrovdana i na sam praznik. Ušao je na Medun, prethodno su mu pošli glavari da priupitaju je li vjera da se osim onih osam glava koje je knjaz osudio na mušketanje, da se nikom drugom neće desiti nesreća. Mirko se obrecnuo. Kad narod pita, onda idemo. Tek što je svanula zora, divlja ćud Mirkova udarila je na domaćina u čijoj kući je noćio zato što je sa kapom na glavi pristupio gospodaru. Lijepo to Marko Miljanov opisuje“, kazao je Popović.

Zašto se to sve tako događalo, više je objašnjenja, tvrdi Popović i dodaje da se pominje neki čudan razgovor.

„Kakav god bio, ne može da opravda tako surovu najezdu nad nejači. Tada su Kuči sposobni za boj bili na Komovima. Ostala je samo nejač. Onaj dio koji je htio da pruži otpor, nisu se branili. Nastao je pokolj. Dio vojske je branio predvođen vojvodama i serdarima. Sudski vojvoda Miloš Krivokapić branio je koliko je umio i smio od Mirka da se ne ubijaju djeca a potomak tog vojvode Miloša 2020. godine uoči izbora, iako njegov predak makar po kazivanju nije bio vinovnik žrtava, pristupio je pred spomenikom, kleknuo pred kameni krst, u znak pokajanja“, kazao je Popović.

Ovo što su Kuči pokrenuli, tvrdi Popović, a tiče se izmještanja spomenika, nije od juče. Kuči nikad nisu smicali sa uma taj spomenik.

„Sticajem okolnosti te noći kad je otkriven, bili smo tu i gledali izbliza. To je ličilo na cirkus, došao je raspop Miraš, gužvaju se, boje se, mi malo dalje pomalo i podvikujemo. Naišla je neka ekipa novinarska a ja sam rekao nešto zbog čega su mi oni rekli da će da me uhapse. Ja sam rekao da Mirku nije mjesto pored Marka i da može da se vine nebu pod oblake“, kazao je Popović.

Tokom pohare Kuča, prema istorijskim navodima, došlo je i do pohare Crkve na Kosoru, a Popović je pitao mitropolita Amfilohija i vladiku Joanikija je li poznato da su neke mošti nošene umjesto na rukama naroda, na rukama vojnika koji su ruke okrvavili dječjom krvlju. Mošti svetog Arsenija su se tada čuvale u Kučima a danas su u Ždrebaoniku.

„Crkvu na Kosoru su probali da zapale, kamenjem su razvalili vrata i odnijeli sve što su mislili da je vrijedno. Često su Kuči išli u Rusiju a uz njihovu pomoć je i napravljena crkva na Kosoru. Odneseno je oružje, odličja, sva stoka i sitna i krupna… Zahtjev nije bez osnova da se postavi pitanje odštete. Kuči tada nisu bili dio Crne Gore“, kazao je on.

Želja plemena i plemenskih vođa da se ujedine ipak je bila veća, kazao je Popović i dodao da je to presudilo da Kuči budu dio Crne Gore.