Kolumnisti

Piše: Slaviše Čurović

Digla se vještačka prašina pred nekim sudom da se odbrani lik i djelo nekakvog „kolumniste“ (kojem se PREKRŠAJNO sudi za psovke i bljuvotine izrečene u istim) koji je (a i koji su kao i mnozina njegovih pajtosa) najprizemnijim rečnikom u svojim tzv. „kolumnama“ govorio o Crkvi, ljudima u njoj, Mitropolitu i Vladikama, političarima kojima je SPC bliska, a na kraju i ljudima koji su šetali ili kako oni kažu “ litijali“ , ne bi li slobodu dobili za sve, pa i za njih takve sa rečnikom uličara, a titulama profesora nekakvih fakulteta koje su sami osnivali i sami izmišljali…

Narod je finansirao taj njihov fakultet (za koji oni pišu posprdno „naaarod“, aludirajući na pravilan književni dugouzlazni akcenat te riječi koji koristi svako obrazovan) kroz budžet koji je punjen do avgusta 2020-te tim istim narodnim parama ali i švercom droge njihovih gazda i mentora.

Tada nije bio to problem, niti su pokušali da opozovu linč koji se spremao za nas “ ostale “ koji smo ukazivali na užase kojima je Crna Gora podlegla.

Ne, tad je bilo sve potaman, a najveći problem je bilo zagađenje vazduha i „zagađenje“ tamjanom istog tog vazduha i naroda koji ga je udisao tih dana na protestima…Da ne kažem, litijama…

O suzavcu koji je gutao „naaarod“ nisu napisali ni slovce, a o kolegama koji su pendrečeni ni riječ! Kolumnisti.

A šta sad brane? Pravo da se kaže sve? O da, ali je javna riječ nešto drugo od kafanskog stola, ona je neizbrisiva u 21.vijeku, mada su im nakane iz 18-tog, ovim kolumnistima željnim krvi i uličnih borbi u kojima onakvi niti su mogli niti umjeli učestvovati. Za to treba, petlja, majstori.

S toga sam predlagao, svojevremeno, da svako ko misli da javno govori jako, ode malo na boks pa da nauči i bukvalno šta su to udarci, kako se zadaju i primaju, a možda i da nauče da ispod pojasa nema udaranja bez kazne. Ako se to prevede na javnu riječ, onda bi značilo da nema “ udaraca “ riječima van granice dobrog ukusa. No, boks i nije za svakoga. Naročito ne za kukavice. Mada je jedna od njegovih deviza: “ Sputati silnika u sebi, pobijediti kukavicu u sebi“. Toliko je to daleko od njih neznavenih i onih što kao ponešto znaju, da Perun može mirno po Staroj varoši šetati kao prvak Evrope, jer se neće niko takav ni roditi prije a ni poslije njega.

No, da se vratim našim zadriglim kolumnistima koji sada glume opoziciju i branioce cg jezika i cg nacionalizma. Takve, niske riječi i niski udarci su bili svojstveni i onda kada su se medijski slagali i ćutali na to da su se sakupljali traktori ne bi li se Srbi iz CG nasilno prevezli preko Dobrakova onomad.

Boks ih nije zanimao, nego su se, po navici slabića, krili iza onoga ko ih je debelo plaćao ne bi li posvadjali narod i ne bi li izbio kakav „mali rat u kome će oni biti potrebni“ kao Komesari onomad, pretpostavljam.

Oni koji su se poltronski skrili iza bivšeg režima i tako nedodirljivi mislili da mogu sprovoditi segregaciju nad svojim sugrađanima izgubili su polugu vlasti i sigurne apanaže, a najveći je problem što se oni i danas postavljaju i samoproglašavaju za nekakvu elitu koja je ugrožena, za kulturnu elitu koja će propasti i za generale javne riječi i iste te kulture koja će bez njih biti upropaštena!!!

Pa mislite da se ne zna da recimo planiraju da svoje glavne kolumniste počaste režijama u Nacionalnom teatru, neke da stalno zaposle baš tamo ubrzanom sistematizacijom ( koju guraju jako i koja im ide dobro ) prije promjene menadžmenta koji je trenutno tamo, a koji je DPS-ov savjetnički kadar od 2000 i neke ( mada se bivši ambasador i ministar koji je savjetovan onomad pita za sve i tamo i sad ) a većinu ostalih da rasprše po ostalim mjestima “ po dubini “ u kulturi i prosvjeti, prelijećući u zimu na nova mjesta, kao flamingosi kod Ulcinja što čekaju prelet?

To je cilj, a ne sud. To je nakana, a ne protest. To je mjerilo uhljeba koji su svoje kvadrate dobijali od bivšeg režima a svoje titule kupovali poltronstvom, razbratništvom i koji su stalno željeli sukob a ne mir.

Kojima su podjele bile lična karta, a promjene nezamisliva “ rika“ , kako su nazivali litije…

Takvi ljudi nisu za bilo kakav napredak, nego za stalnu i nanovo podgrijanu podjelu koju u svojim provincijalnim težnjama vide kao jedini spas onoga što im je ostalo i onda i sad – MRVICA sa stola onih koji su krađom stigli do fotelja, a švercom droge uspjeli da jednu časnu Crnu Goru naprave poslednjim evropskim rajem za bitange i sjecikese.

Crna Gora nije to. Ona je Luča Njegoševa, ona je Poslanica Sv. Petra Cetinjskog, ona je iskon Vladike Vasilija i ona je odbrana poštenih riječi koje se brane obrazom.

Ne poltronstvom i ne strahom koji ste nametali, ne psovkama koje piskarate ne bi li, tako nebitni dali sebi na važnosti, dragi moji KOLUMNISTI bivšeg režima.

Koje sud, još nepromijenjen kao i vaši direktoričići, vjerovatno i poziva namjerno ne bi li i sebi i njima kupio vrijeme i apanažu i dao im na važnosti koju niti imaju, niti su imali…

Ali, ako neko nasjedne na ove njihove kukumavke , da se ova njihova psovka brani ili uopšte uzme u obzir kao bilo šta ozbiljno, neka pogleda Mihiza koji kaže:

“ To se najbolje tjera od sebe – PREZIROM“.

Baš tim. Prezirom na ovo, dame i gospodo.

Nikako slovima. Jer onaj ko ih troši uzalud i psuje, nije za slova. On je za baš to – PREZIR.