Berane: Vaspitačica napravila biblioteku u kući, boravak besplatan za 20-oro djece

Nesvakidašnja priča dolazi nam iz Berana.Vaspitačica Borjanka Butrić iz Berana primijetila je da su djeca sve zavisnija od savremene tehnologije, te da sve manje pokazuju interesovanje za druženje i igru. Zato je svoj dom opremila bojicama, knjigama i društvenim igrama, a boravak u njenoj biblioteci je besplatan za skoro 20 – toro djece.

Njihovi drugari imaju mobilne telefone. Igraju igrice i nisu baš željni druženja. Ova djeca više vole da umjesto kompjutera koriste bojice. Prozor u svijet im nije ekran već knjiga. Ne zatvaraju se u kuću. Dolaze u čitaonicu da se druže.

„Ovdje je bolje da provodimo vrijeme nego da cijeli dan na telefonu igramo igrice“, kaže Jelica Pantović.

Gavrilo Vasiljević za TVCG kaže da tu obično radi domaći.

„Ovdje obično radim domaći. Učim, čitam. Sad sam shvatio, kad sam krenuo ovdje da dolazim kako mi je ljepše da učim, čitam, nego da igram igrice na telefonu“,

Stefana Pešić radi domaći, ponekad, kako kaže piše pjesmice, čita…

Štetni uticaji savremene tehnologije zamijenjeni su lijepim i korisnim aktivnostima poput glume. I tako se djeca uzrasta od 5 do 15 godina edukuju i zabavljaju. Vaspitačica Borjanka Butrić priča o svojim motivima da besplatno radi sa najmlađim Berancima.

„Djeca veoma malo čitaju u posljednje vrijeme i to me je podstaklo da otvorim jednu biblioteku – čitaonicu. Da se odvikavaju od agresivnih crtanih filmova, od agresivne muzike i od sveg ovog što nas je snašlo u posljednjih 30 godina“ kaže ona.

To je, po riječima Borjanke, sve izraženija upotreba novih tehnologija. Socijalni život je u drugom planu. I to želi da popravi.

„Da zamišljaju predjele, da maštaju, da razvijaju kreativnost dok čitaju knjige. Tada proširuju svoj rječnik, iskustvo, znanje, ponašanje. Sve to ide spontano“, navodi ona i dodaje: „Koristim neke neobične tehnike. Recimo, svoju staru šminku korstim za slikanje i njima se to svidja. Zabavljaju se koristeći starinske igre: ne ljuti se čovječe, jamb, šah, cica – mica, zanimljiva geografija“.

Ova priča je podsjetnik da se uz druženje mogu završiti i školske obaveze. I dijeliti radost. Posebno ona koju donose iznenadni gosti.

Najčešće su to roditelji koji donose lektiru, materijal za slikanje i bojanje i pronalaze način da umjesto telefona obezbijede prave dječije poklone.