Džej Ramadanovski i njegova potresna priča

Film „Nedelja“, ekranizovana životna odiseja Džeja Ramadanovskog, ovih dana hara domaćim bioskopima, budeći uspomene na legendarnog Dorćolca i jednu od najvećih zvezda folk muzike. Nedelja, njegov veliki hit. Nedelja, dan kada je zauvijek otišao… Slavni pjevač imao je teško djetinjstvo.

Džejova biografija prepuna je nevjerovatnih obrta. Sudbina se od malih nogu poigravala s njim. Između ostalog, već sa 11 godina bio je smješten u popravni dom, o čemu je otvoreno pričao u intervjuima.

Odrastajući na Dorćolu, kraju koji je uvijek imao famoznu reputaciju, počeo je da se bavi šibicarenjem. Umio je da pobjegne od kuće, često je bio na ulici… Muzika je došla kasnije.

– Nisam bio kriminalac, ali bio sam delikvent. Nikada nisam nikog povrijedio, jednostavno sam morao da se snalazim u životu. Boli me sjećanje na „sivi dom“. Uveče, kad legnem, kroz glavu mi prolaze razne slike iz prošlosti – otkrio je pjevač u emisiji „Balkanskom ulicom“.

– Često sanjam popravni dom. Za sve vrijeme mog boravka tamo, majka me nijednom nije posjetila, dolazio je samo otac. Ponekad zaplačem zbog toga.

Po napuštanju doma popravio je odnos sa majkom. Kao najljepši koncert u karijeri izdvojio je onaj na Tašmajdanu 1991. godine. Jer je ona bila tu.

– Tada sam dobio najljepši aplauz u životu, kad mi je keva izašla na scenu. Nikad mi nije došla u posjetu u dom, ali, kad je stala tako ispred, sa cvijećem… Bila je poštena žena, nije mi davala da šibicarim, lupala mi je šamare zbog toga – pričao je Džej.

Vaspitne metode nisu odmah urodile plodom. Ipak, uspio je u životu, kako kaže njegov veliki hit.