Istorija i tradicija mnogih u neuspjelim skečevima
Piše: Gligor Taušan
Danas su mnogi pokazali da njihova istorija, tradicija i sve što ide uz to svoje začetke ima u neuspjelim skečevima.
Simbolički ta je era počela Šokovim obraćanjima ispred kamp kućice, nastavila se Goranovim cjelivanjem muvarice, Zonjovim raspećem i slično. Jedna kolektivna farsa koja je u podsmjehu nalazila svoju svrhu. Toliko daleko od suštine, zdrave kritike, o humoru da i ne govorimo. Prava potvrda one stare: Gdje je plitko tu huči.
O objektivnosti takvih ne treba trošiti riječi jer fratra, hodžu, papu i proroka nismo gledali u sauni i sa muvaricom u njihovim izvedbama, jer renegati ratuju samo protiv onoga što su izdali. A i lakše je napasti pravoslavca što uzima blagoslov od svog vladike nego reći da ne smiješ da reaguješ na to što komšije udaraju packe a njihovi ratni veterani prijete Crnoj Gori.
Jasne su to razlike i njihovoj bijedi to podsmijavanje ne može da pomogne. Pogotovo ako znamo da su raspetom Zonju kubanske prostitutke autoriteti pred kojima on potvrđuje sebe i sopstveni identitet. Što bi prost narod rekao: kurvanje, nebitno da li je na Kubi ili u Crnoj Gori, u seksu ili javnom društvenom djelovanju.