Milatović i Spajić, članovi nekadašnjeg Krivokapićevog globalističkog, neoliberalnog, „ekspertskog“ dvojca sve više „veslaju“ jedan protiv drugog
Piše: Milan Gajović, diplomirani pravnik sa advokatskim ispitom i diplomirani ekonomista, iz Podgorice
Odlukama o vraćanju tri (predloga) Zakona Skupštini na ponovno odlučivanje i njihovim obrazloženjem Milatović je postupao u okviru svojih ustavnih predsjedničkih ovlašćenja
„Pošto se zakonodavni činioci saglase da nešto bude zakon, o tome se izdaje jedna isprava koja treba da služi kao kršteno pismo. Izdavanje te isprave kojom zakon dolazi do spoljašnje egzistencije, naziva se proglašenje zakona (promulgacija).“ (Slobodan Jovanović, 1869-1958, srpski pravnik, istoričar, književnik, političar, predsjednik Ministarskog savjeta (Vlade) Kraljevine Jugoslavije…)
„Suspenzivni veto (presidential veto) je ustavni mehanizam koji omogućava izabranom šefu države da odbije pristanak na predlog zakona koji je izglasan od strane parlamenta, ali još nije proglašen…“ (Eliot Bulmer (William Elliot Bulmer, škotski pravnik i politikolog)
Kabinet predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića je, 3.januara 2024.godine, saopštio da je predsjednik vratio Skupštini na ponovno odlučivanje Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o privrednim društvima, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o finansiranju lokalne samouprave, kao i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o elektronskim komunikacijama.
Milatović je, na osnovu člana 94 stav 1 Ustava, detaljno obrazloženim odlukama na šta nije Ustavno obavezan, osporio cjelishodnost pojedinih rešenja u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o finansiranju lokalne samouprave i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektronskim komunikacijama, a Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o privrednim društvima osporio je zbog (materijalne) neustavnosti.
Materijalna neustavnost znači da zakon (tačnije, predlog zakona), koji je dostavljen predsjedniku, sadržinski nije saglasan sa ustavnim rešenjima. Osporavanje cjelishodnosti jeste sumnja u valjanost i mogućnost primjene pojedinih rešenja zakona koja striktno, u užem smislu nijesu neustavna.
Pokret Evropa sad (čitaj: Evropa SAD) je ocijenio da predsjednik države Milatović, koji je ujedno i zamjenik predsjednika te stranke, nepotpisivanjem čuva „Abazovićev Odbor direktora Elektroprivrede i sprečava dalje reforme“.
U nepotpisanom saopštenju PES-a se, pored ostalog, navodi i:
„Uvažavajući činjenicu da predsjednik Crne Gore ulazi u meritum zakona nedavno usvojenih u Skupštini Crne Gore moramo istaknuti da isti nijesu problematični sa aspekta ustavnosti, te apsolutno odražavaju javni interes, a time ispunjavaju i sve preduslove da budu potpisani od strane predsjednika, kako Ustav i propisuje. Odlaganje primjene izglasanih zakona, koji su u skladu sa Ustavom, ostavlja prostor za sumnju u politički motiv s ciljem sabotiranja nove parlamentarne većine, što će prouzrokovati štetu s kojom će javnost imati priliku da se upozna… Možemo jedino zaključiti da se radi o slučajnom, ali neblagotvornom neznanju.“
Navešćemo nekoliko relevantnih ustavnih odredbi.
Član 11 (Podjela vlasti) stav 4 Ustava – „Odnos vlasti počiva na ravnoteži i međusobnoj kontroli.“
Član 94 (Proglašavanje zakona) stav 1 Ustava
„Predsjednik Crne Gore je dužan da proglasi zakon…ili da zakon vrati Skupštini na ponovno odlučivanje.
Predsjednik Crne Gore je dužan da proglasi ponovo izglasani zakon.“
Član 95 (Nadležnost) tačka 3 – „Predsjednik Crne Gore: …ukazom proglašava zakone.“
Tumačimo da predsjednik Crne Gore ima ustavno ovlašćenje i dužnost proglašenja (promulgacije) zakona, što je neophodna prethodna faza prije njihovog stupanja na snagu. Kako je kazao veliki srpski pravnik Slobodan Jovanović, promulgacija jeste isprava kojom zakon dolazi do spoljašnje egzistencije. To je potvrda završetka zakonodavnog postupka.
Međutim, predsjednik naše države ima i pravo suspenzivnog (odložnog) veta (lat. zabranjujem). Drugim riječima, ovlašćen je i dužan da zakon (tačnije, predlog zakona), odnosno pojedina zakonska rešenja, još jednom provjeri prije stavljanja svog potpisa na ukaz u proglašenju. To podrazumijeva kontrolu da li je zakon u saglasnosti sa ustavom i da li je cjelishodan, tj. u javnom interesu i najbolji mogući za građane (politička cjelishodnost). Preciznije, cjelishodnost znači: ostvarivanje javnog interesa, valjanost, primjenljivost, (opšte) prihvatljivost, djelotvornost, korisnost…i podrazumijeva ulaženje u meritum (sadržinu, bit) zakona. Predsjednik samostalno (diskreciono) odlučuje na osnovu prethodno ispunjenih (ustavnih) uslova.
Tumačimo da je suspenzivni ili odložni veto pravni institut koji ima dihotomnu (dvojnu) prirodu i ima dvije bitno različite funkcije: kontrolu ustavnosti i pravno – političku ocjenu cjelihodnost zakona. Može biti ustavni suspenzivni veto zbog sumnje u ustavnost i/ili politički suspenzivni veto zbog sumnje u njegovu cjelishodnost
Drugim riječima, to je pravno – politički oblik kontrole ustavnosti i/ili cjelishodnosti u parlamentu usvojenog (predloga) zakona. Znači, to je i sredstvo za očuvanje ustavnosti, ali i za ostvarenje političkih ciljeva. Podrazumijeva vraćanje parlamentu (predloga) zakona kada predsjednik smatra da je neustavan ili necjelishodan. Omogućava predsjedniku da štiti ustav i/ili da spriječi donošenje zakona koji služe interesima pojedinaca ili užih grupa, a ne javnom (opštem) interesu.
Slično ustavnom sudu, predsjednik države je „čuvar ustava“ i „negativni zakonodavac“. Međutim, postoji bitna razlika. Dok odlukom ustavnog suda zakon prestaje da važi, dejstvo predsjedničkog suspenzivnog veta je privremeno, dok parlament ponovo ne odluči o zakonu.
Zaključujemo: predsjednik Milatović je, vraćanjem navedenih (predloga) zakona Skupštini na ponovno odlučivanje postupao u okviru svoje ustavne nadležnosti.
Ne ulazeći u ocjenu valjanosti predsjednikovih razloga, o čemu će naš Parlament dati konačnu riječ, uočavamo da oštrina i formulacija kvalifikacija PES-a („spajićevaca“), na račun zamjenika predsjednika svoje stranke, pokazuju da je politički sukob Milatovića i Spajića sve nepomirljiviji, što vodi njihovom neminovnom razlazu.
Bez obzira što mislimo o njihovim političkim opredjeljenjima, to će, nažalost, neminovno povećati nestabilnost na političkoj sceni Crne Gore.