ISTINA U POSTMEDIJSKOJ PALANCI

Piše: SIBIN

O događaju, da li je štrajk Njemačkih poljoprivrednika ili „Srbija protiv nasilja“, znamo samo ono što nam – mediji serviraju. Ukoliko uporedo gledate nekoliko televizija, bivate sluđeni: svaki servis isporučuje svoju interpretaciju.

Istina, ma šta ona danas bila ili ne, u ovom postmedijskom dobu, ima tačno onoliko verzija koliko i snimaka.

Dokumentarni prilaz realnosti umnožava je do u beskraj; svaka individua je informacija, to je tako u kapitalizmu kontrole. Međutim: ono što opozicija u Srbiji, tj, Beogradu traži jeste suludo: reakciju zapada na izbore, direktno miješanje, dok, u međuvremenu, umalo sinoć nije došlo do građanskog rata.

Za Beograd, skup do 2000 ljudi i nije neki politički događaj; naročito ako tome još dodate činjenicu da oni koji predvode proteste, u stvari, i ne znaju šta hoće, osim da hoće vlast.

Politika je rivalitet realnih programa, sve drugo – populizam, za koga Ernesto Laklau veli da je apstraktan, bezličan, bukolik. Jedno veliko ništa koje masu mobiliše u maglu!
Studenti ne ulivaju nadu, izuzev potrebe da se odupiru – pozdravljam – moraju znati i da artikulišu svoj zahtjev. Npr: sinoć su počeli dobro: prozivali su vrh raštrkane opozicije sa pitanjem – gdje ste?!

Ne bojkotuje cijela opozicija, tek jedan pokret i nekolicina koja vode već ugašene pokrete.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)