DOJAVA
Piše: Emilo Labudović
Iz pouzdanih izvora saznajem (i dojavljujem tamo gdje treba) da se Andija Mandić prije izvjesnog vremena, sa flašom vina u ruci, uputio u pravcu svoga kuma, da mu čestita Slavu, što je, sa stanovišta njegove funkcije i očekivanja – nedopustivo!!! Jer, neprihvatljivo je da predsjednik Skupštine jedne prozapadne, proevropske i pronatovske države prisustvuje činu jedne arhaične, davno prevaziđene i retrogradne manifestacije, koja tim prije „miriše“ na klerikalizam i opasan uticaj Crkve. I, što je najgore, uopšte ne pripada sistemu „zapadnih vrijednosti“ koje je Crna Gora, odričući se sebe, svoje istorije, kulurnog i duhovnog nasleđa, objeručke prihvatila.
Zato se pitam šta onaj Nikolić, Milatović i ona Mijovićka čekaju i zašto već nijesu osudili taj neprizorni postupak predsjednika Skpštine i njegovo tvrdoglavo istrajavanje da i dalje bude ono što jeste i što su mu svi bili. I ne samo osudili već energično zatražili da bude smijenjen. Prava je šteta što onaj „evropski čovjek širokijeh shvatanja“, bivši gradonačelnik Vuković, još uvijek ne „jaše“ pa da fino pozove teta Vesnu i zamoli je da besprizornog Andriju pritvori i zadrži u prdekani najduže što se može.
O, Gospode, hoće li ovo naše ludilo ikad stati???
Kao neko ko nije predsjednik ničega crnogorskog, čak ni kućnog savjeta, usuđujem se da svima koji danas slave čestitam Krsnu slavu, a svima nama poželim da nas Svetac, do jednog, štiti kud god brodili i putevima hodili. Čak i one koji su, eto, isprednjačili na puteljku prema Briselu.