SUMNJIVO ZNANJE

PIŠE: SIBIN

Jozef K.a traži sudnicu, luta uzanim hodnicima, kuca na vrata i raspituje se za – lažno ime – kako bi virnuo iza, i taman kad je rješen odustati, nabasa na sudnicu koja je bila nalik nabrzinu sređenom vešeraju.

Stevo Muk objašnjava kako je potrebna pomoć države u osposobljavanju rada i efikasnosti tužilaštva. Iza njegovih leđa, duž hodnika, leže razbacani akti, kao i po ostavama za metle, krpe, kante, sunđere. Materijal se gomila i zastareva, neriješeni slučajevi nestaju u vremenu.

Fuko kao da direktno pita pravosudni sistem u Crnoj Gori: „Gde je Zakon, šta radi Zakon?“

Da li djeluje samo kada biva prekršen, ili ni tada, zavisno od toga ko ga – povređuje?

Aktuelizuje se pitanje: lažne diplome/lažno znanje! Ili: kupovina profitabilnog znanja, onoga koje se, dakle, traži na tržištu. Jer, postoje tražena i manje bitna, pa čak i skroz zapostavljena znanja.

Šta je unosnije: biti IT stručnjak ili filozof? Neko ko održava bankarski sistem, ili ko propituje metafizička pitanja, ne kako bi dao odgovor, nego ispitao da li su valjano postavljena. Npr: um uznemiruju pitanja na koja ne može da se ogluši, no ipak ona ga daleko premašuju, nadilaze svaku moć ljudskog uma. (Kant)

Kad nema zakona, niti sudstva, onda prolaze lažne diplome, i profili sa trgovanim/kupljenim „znanjem“ pokrivaju funkcije o kojima nemaju pojma.

To dovodi do totalnog urušavanja sistema koji je ovdje gurao na principu improvizacije, dok se nismo suočili sa istinom, dakle, da je sve laž.

Kako kaže sveti Pavle u drugoj Poslanici Korićanima: „Govorah jer vjerovah: u ljutoj sam nevolji svaki je čovjek laža.“