Narodu je drago kada se hapse vojnici mafije ali bi mu bilo milo i da se uhapsi Milo

Piše Vladimir Vuković

Uhapšen je još jedan bivši direktor Uprave policije Crne Gore. Pored već uhapšenog, a na liječenje u KCCG zbrinutog Veselina Veljovića, sredstva policijske prinude, odnosno u narodu čuvene lisice, stavljene su na ruke i Slavku Stojanoviću.

U srećnim državama ovakve informacije bi iz temelja zaljuljale državu. U Crnoj Gori, pa i kod mene lično, one su postale sasvim normalne, očekivane, nešto što se podrazumjeva. Sigurno ima i onih koji u ovakvim hapšenjima vide obračun, pa u tom smislu očekujem reakciju ovih što su se sabrali u red za bojkot Popisa. Sada će da graknu, kao onomad kada je uhapšen Vele Nevolja iz Podbišća, i biće prinuđeni da antipopisnu kampanju prekinu na dan, dva i da odbrane svog vojnika.

Napisah vojnika, a naravno da ne mislim na vojnika države kojoj se zakleo da će joj služiti, nego na poslušnika mafije kojoj je služio sa sve pare i za sve afere, pa i za ove za koje ga terete. Samo da se i njemu ne steški, pa da brzo ne zamijeni spušku ćeliju, apartmanom u KCCG kao šef mu kome se manta u glavi i koji se pati sa dezorjentacijom, a bio je dobro usredsređen i dizao pendrek i obrvu.

Nego, pomenuh Popis. E ta zakonska obaveza ljulja državu. To je pitanje problematizovano, pa se prešlo na njegovu kriminalizaciju a to što je pola bezbjednosnog kadra palo na švercu droge, cigareta i ko zna čega još, to je postalo politički poligon na kom se partije, stranke i pokreti nadmeću u što jačem saopštenju i reagovanju, kako bi dokazali svoju zaslugu.

Jer, narodu je drago kada se hapse vojnici mafije, za koje smo svi znali da su to i kada su pokrivali najodgovornije državne funkcije, samo su rijetki javno svjedočili. Sada oni koji su najviše ćutali dok su ovi što se hapse držali moć u svojim rukama, najglasnije kliču njihovom hapšenju i dokazuju kako su ih raskrinkali. I umjesto da se dokazuju, recimo oko sprovođenja Popisa, oni nas guraju u svoje političke matrice i već dogovorene strategije koje ne smiju da prezentuju javnosti.

Ne znam da li ste primijetili da se državni kurs nije suštinski promijenio, da se sprovodi agenda režima Mila Đukanovića, koju je zacrtao 1997. i da su Vele, Slavko i njima slični, samo kolateralna šteta. Jer, kako drugačije da se objasni odsustvo potrebe da se preispita svaki aspekt onoga čemu je Crna Gora kao država težila a svjedoci smo da i dalje sa istim žarom teži. Nemam sumnju u to da će biti još hapšenja, da će padati vojnici mafije koji su sprovodili naređenja države, da države koja je bila i koja je još uvijek njen taoc, pa bi dobro bilo da se ova tema otvori da ne srljamo dalje, jer smo prilično posrnuli.

A kako drugačije da se danas osjeća čovjek, stanovnik Crne Gore, koji gleda kako se svako malo okivaju u sindžire individue koje su nam predstavljali kao najbolje sinove države. Prisjetih se kako je ovaj novouhapšeni jednom prilikom sa rukom na grudima pjevao one stihove:

Oj svijetla majska zoro,
Majko naša Crna Goro,
Sinovi smo tvog stijenja
I čuvari tvog poštenja…

…i bez obzira što joj je volio brda tvrda i njene stravične klance, izgleda da se upoznao sa lancima, koje mu je ona mučenica na kraju stavila na ruke. A država osim ovih stvari, koje napisah već, podrazumjevajućih nakon svega, narodu treba da skine lance i oslobodi nas, da ne više ne budemo taoci njenim najgorim sinovima, koje nam je u produženom trajanju nakačila na kičmu.

Zbog tih i takvih, danas ne može da se sprovede Popis u normalnim uslovima. Oko toga se stvara problem gdje ga nema i prijeti se, državi i većinskom dijelu naroda, bojkotima, blokadama i crnim trakama u Skupštini Crne Gore. Da se pitam, kao što se ne pitam, prvog koji bi pomenuo bojkot Popisa, uhapsio bih kao što je uhapšen Vele iz Podbišća ili Slavko jutros. Jer, najbolji ukras Crne Gore su zakatančeni lanci na rukama takvih.

I da naglasim, ništa nismo kao društvo uradili dok se pravdi ne privede Milo Đukanović, jer sve su ovo sitne ribe i izvršioci lično njegovih naloga. On je početak i kraj priče o borbi protiv mafije a za pravednu i slobodnu državu i ne smije da se iskobelja i izbjegne ove sudove na zemlji, kad već ne vjeruje u onaj Sud koji su suštinski.

(Aloonline.me)