Obradović večeras po 500. put vodi utakmicu u Evroligi od kada je pod okriljem Udruženja klubova

Svaki put kad zakorači u dvoranu je posebno. Graja na tribinama i ovacije kakva nijedna ličnost nije doživjela.

A spada u red kultnih. Da ne mjerimo jesu li bili snažniji decibeli kad su Grobari pozdravljali Duška Vujoševića – niti za tim ima potrebe, pošto su obojica u galeriji velikana – ali ono što je Željko Obradović napravio za crno-bijele i od crno-bijelih je za divljenje.

Zato će ga navijači dočekati na prepoznatljiv način i pred meč sa Fenerbahčeom (večeras, 20.30), koji osim što ima emotivnu notu (baš turskom timu donio jedinu kontinentalnu titulu), predstavlja i ulazak u vječnost.

Na teritoriju na koju niko još nije zagazio.

Obradoviću će utakmica sa Fenerom biti jubilarna 500. u Evroligi!

Niko nema takav učinak, ni imena kao što su Etore Mesina, Ćavi Paskval, Pablo Laso, Dimitris Itudis.

Odmah da pojasnimo: dosadašnjih 499 utakmica računa se od perioda kad Evroligu, kao najjače takmičenje na teritoriji Starog kontinenta vodi Udruženje klubova.

Dakle, poslije razdavanja od FIBA.

Kako se to desilo 2000. u ovaj obračun ne ulaze mečevi u prvom mandatu na klupi ekipe iz Humske kad se popeo na krov Evrope, potom u Huventudu, Realu i Benetonu, gdje je takođe bio uspješan.

A onda, od 2000. do danas, kako se to često naziva, u moderno doba Evrolige: 227 puta u ulozi šefa stručnog štaba Panatinaikosa, 217 kao strateg Fenerbahčea i 55 u povratničkom mandat u Partizanu.

Ukupno 499 i na njima 337 pobjeda, što čini procenat uspješnosti 67,53.

Razumljivo je što ga Grobari kad ga ugledaju u tunelu pozdravljaju riječima: „Ulazak najvećeg“.

Večeras 500. put!