Srećna slava, srećni izbori!

Piše: Aleksandar Apostolski (novinar i kolumnista)

Dvije vrste svetkovina u Srba su počele: slave i predizborna kampanja. I jedna i druga izaziva metaboličke poremećaje u organizmu. Višak holesterola i šećera u krvi, povišeni krvni pritisak, gojaznost u predjelu struka i prazničnu depresiju i anksioznost.

Sedamnaestog decembra se obilježava praznik Svete velikomučenice Varvare, koju slavi izuzetno mali broj ljudi. Dakle, 17. decembra neće biti problema sa izlaznošću. Naravno da je, raspisujući izbore za taj dan, Aleksandar Vučić, vodio računa o najsitnijim detaljima. I o tome da, umjesto slavske svijeće, Srbi drže olovku. Ideja o izborima, sasvim sigurno mu se motala po glavi, odmah po splašnjavanju protesta „Srbija protiv nasilja“. Onoga trenutka, kada građanisti i zeleno-lijevi blok nisu iskoristili ogroman broj građana na ulicama tokom maja i juna, Vučić je znao da mora da preuzme inicijativu i slomi eventualnu vrstu reinkarnacije protestnih šetnji.

Slučaj Banjska ga je dodatno uvjerio da je u pravu, jer se svaki incident na Kosovu van njegove kontrole može pretvoriti u teoriju haosa, a samo oni koji dobro ne poznaju metodologiju njegove vladavine, imaju iluziju da Vučić proizvodi haos. Naprotiv, on je savršeni tehnolog kontrolisanih procesa, zasnovanih na detaljnim dubinskim istraživanjima javnog mnjenja, na osnovu kojih pušta probne balone, prepuštajući javnosti da ih danima analiziraju. Jedan od takvih je iznenadno pominjanje Tomislava Nikolića, bivšeg šefa naprednjaka i predsjednika Srbije, koji će se pridružiti kampanji vladajuće stranke.

 

Kako je do izbora ostalo mjesec i po dana, svaki dan je dragocjen. Dok su se u opozicionoj javnosti nizale analize o Tominoj reinkarnaciji iz njegove mistične vile na Dedinju, od Tomislava, za sada, ni traga ni glasa. A predizborni dani teku.

Ali, ako Toma još lebdi u vazduhu, Vojislav Šešelj, kao i uvijek, čvrsto stoji na svetoj srpskoj zemlji i spreman je za koaliciju sa Vučićem na lokalu, što znači da će biti dio plana o složenom postizbornom sklapanju saveza u Beogradu, gdje su trenutno pata karte. Šešelja nikada ne treba potcjenjivati, čak i kada se čini da su mu rejtinzi najniži, jer veliki tata radikala, a neko bi rekao i veliki konsiljere vladajuće garniture, potreban je kako se ne bi odlivali glasovi nostalgičnih naprednjaka koji se sjećaju radikalskih početaka.

Sa jedinstvenom listom pokreta „Srbija protiv nasilja“, koji uključuje Đilasovu Stranku slobode i pravde, uz zeleno-lijevi blok, stvorena je koalicija koja teško može uzdrmati Vučića na parlamentarnim izborima. Ali, može mu donijeti problem u Beogradu, sa kandidatom za gradonačelnika profesorom Vladimirom Obradovićem. Kada je ovako kratak rok za kampanju, obično se izlazi sa opšte prepoznatljivim kandidatom. Vidjećemo da li je mesec dana dovoljno da se Obradović prepozna kao jak magnet za privlačenje antivučićevskih birača u Beogradu.

Ako se trenutno na opozicionoj sceni igra po taktovima pjesme „Ludi letnji ples“ – jedan levo, desno dva – uz aluziju da su građanisti i ekolozi već formirali jednu, a desničari planirali dvije liste, ispostavilo se da će državotvorna ekipa izaći u najmanje – tri kolone. Da su se držali logike, suverenisti bi izašli na jednoj, ali Miloš Jovanović, Boško Obradović i Milica Zavetnica, uz Vuka Jeremića i sadejstvo oživjelog Saše Radulovića, nijesu uspjeli da se dogovore o zajedničkom nastupu, uz suptilne međusobne optužbe ko je bliži Vučiću, a ko Đilasu.

Kako desnica ima rastući trend u Evropi, a potom lako ulazi u dilove sa briselskim establišmentom, što je pokazala italijanska premijerka Đorđa Meloni, prije će biti da su se desničari vodili sujetom i pitanjem – ko će biti novi lider desnice. Sigurno su se sjetili kako je Aleksandar Vučić zauzeo to mjesto, a odatle se katapultirao u sam vrh političke moći.

U ovakvom sklapanju kockica, vodiće se prljava kampanja. A kakva bi bila drugačija u Srba? Iako se čini da poslije nje neće biti zarobljenika, što je utisak koji mora da se ostavi na glasače kako bi se podigla njihova borbena gotovost, veća je mogućnost iznenađujućih postizbornih dilova, nego asanacija terena političkih protivnika.

Zato pažljivo treba gledati u Ivicu Dačića. Gdje je nestao? Jedno od pravila srpske politike glasi: kada se Ivica pravi mrtav, to znači da je nikad živahniji. Osim u spotu koji se vrti na društvenim mrežama, sa sloganom Ivica Dačić – premijer, koji je repriza njegove kampanje sa poslednjih izbora, on se veoma rijetko oglašava. Šta se dešava kad Ivica utihne?

Izlazeći samostalno na izbore, on i Palma će pokazati da nijesu puki vazali Vučića, čime će očuvati svoje birače, uz dodatni motivacioni impuls da će njihov Ivica, posle 2012, konačno povratiti premijersko mjesto. Time se ublažava nezadovoljstvo crvenih na lokalu, koje su uglavnom pojeli naprednjaci i podijelili im mrvice. Vučić, takođe, može biti zadovoljan, jer je našao još jedno utočište za svoje članove koji se takođe osjećaju nenagrađeni, ako ih spopadnu ljevičarska skretanja. Na desnoj strani, taj rezervoar će biti Šešelj.

Još jedan razlog zbog koga je član SNS-a i šef države odlučio da se izađe na birališta jesu izbori koji će se sledeće godine održati u Americi i EU. Dok se oni budu zabavljali o svom jadu, samo bi im falili Srbi, sa svojim žestokim izbornim ciklusom. Nije li, uostalom, Ursula fon der Lajen, u Beogradu, pred Vučićem, toliko nahvalila nove medijske zakone koje je usvojila vlada, dok je opozicija tvrdila da će se upravo tim zakonima spustiti crna zavjesa na već postojeći medijski mrak. Tako je šefica Evropske komisije, iz ruku građanske opozicije, istrgla jedno od ključnih oružja koje su planirali da koriste u kampanji.

Nije uzalud Vučić sačekao na aerodromu Ursulu sa onolikim buketom cvijeća. Priložio je i šefa tajne službe Aleksandra Vulina, čime su zadovoljeni i američki apetiti. Ali tako da ni Rusi ne ostanu sasvim nezadovoljni, jer im Srbija neće uvesti sankcije. Paradoksalno zvuči, ali će ostavkom koju je podnio, Vulinu skočiti akcije u evroskeptičnom i antizapadnom biračkom tijelu.

Jedva čekam spotove i nove slogane. Uželio sam se zabavnog programa!

 

(politika.rs)