NOVAK I BOJKOTAŠI

Piše: Perica Đaković

Mislio sam da se o predstojećem popisu neću oglašavati, već da ću to prepustiti na razmišljanje svakom građaninu ponaosob da odluči šta je, ko je, kako govori, šta ima od imovine, odnosno da li će prihvatiti popisivače u svoju kuću ili će “zbog ranije preuzetih obaveza” u tom periodu iznenada negdje otputovati.

Na vašu žalost, ipak sam odlučio da napišem neku riječ na tu temu, a na to me je izazvao prvi reket svijeta Novak Đoković. Pitate se kako? Jednostavno, čovjek zamislite riješio da krsti svoju djecu u Crnoj Gori i to baš sada kada se spremamo na popise. Da krsti Stefana i Taru i to pod Ostrogom kod Sveca (slava mu i milost), a za taj čin odabrao nikog drugog nego prvog čovjeka SPC Patrijarha Porfirija. To sam već čuo da mu zamjeraju, a ne znam zašto jer koga bi drugo Nole izabrao nego Patrijarha koji mu inače lično dolazi u kuću na slavu. Rekao bih čast je to bila i Novaku ali i Patrijarhu, jer ipak se radi o prvom reketu svijeta, sportisti koji je svoj narod podigao na taj nivo da mu se ipak mora pokloniti cijeli svijet.

Da li će i sada naši “bojkotaši” da se žale da prvi reket svijeta zloupotrebljava predpopisnu atmosferu pokazujući da je Srbin, a što on nikad nije krio, naprotiv, ponosno je to isticao i kad su ga deportovali iz Australije, kad mu nisu dozvolili da igra u Njujorku, gdje su ga jednom na čudan način spriječili da dođe do titule (jer je, zamislite, lopticom slučajno udario linijskog sudiju). I da ne nabrajam kako se on borio protiv silnih nepravdi u svijetu samo zato što nije krio svoj korjen.

Nije Novak krio svoje korjene, da potiče sa ovih crnogorskih prostora. Sjećam se kada sam 2012. godine saznao od njegovog rođaka Petra da Đokovići vuku porijeklo iz Jasenova polja. Ne razmišljajući puno sa kamerom sam otišao da potražim ostatke kuće odakle su Đokovići pošli na Kosovo, a potom preko Kopaonika do Beograda. Tada sam, a bilo je zimsko doba, ponio prvi reket u Jasenovo polje odakle potiče prvi reket svijeta. Nakon te reportaže u Žikinoj šarenici na RTS-u, Novak je donirao sredstva da se obnovi seoska crkva Sv. Arhangela Mihaila (donaciju je priložio i fudbalski as Mateja Kežman) na čije osvećenje je lično sa porodicom došao.

Nisam zaboravio tu našu “sramotu” da prvog tenisera svijeta na aerodromu u Podgorici nije dočekao niko iz vrha Crne Gore. Nije bilo ni tadašnjeg predsjednika, ni tadašnjeg premijera, ni predsjednika Skupštine, ni ministra sporta, pa ni pomoćnika portira. Da li im je bilo ispod časti da dočekaju najboljeg tenisera planete koji je došao u kraj svojih predaka u, kako će kasnije reći, svoju Crnu Goru. Ipak, za ponos i divljenje je bilo što ga je u Jasenovu polju dočekao silni narod, običan svijet, iz Crne Gore, Hercegovine i Srbije, sa Mitropolitom Amfilohijem na čelu koji je Novaku tom prilikom poklonio gusle. “Ne znam da sviram na njima, ali ću naučiti”, rekao je i obećao Nole zahvaljujući se Mitropolitu na poklonu.

Sjećam se da je iz Jasenova polja Novak otišao direktno za Pariz ponijevši par divljih jabuka koje su rasle pored razvaline stare porodične kuće Đokovića i – osvojio turnir! Iako ga niko od crnogorskih zvaničnika tada nije sačekao, on je svoju ljubav prema Crnoj Gori, zemlji svojih predaka, pokazao više puta.

Zar se nije oženio na Svetom Stefanu, zar nije dolazio u Porto Montenegro, sada ima imovinu u Porto Novom gdje provodi ljeto i priprema se i odatle putuje na velike turnire. Zar nije obišao Žabljak, i Kotor i popeo se do Lovćena promovišući novu žičaru tek puštenu u rad. Uostalom, zar nije najbolji ambasador ove Crne Gore, što je evo pokazao i ovim uzvišenim činom da je svoju djecu krstio pod Ostrogom. Ne znam da li će mu i kako ovo zamjeriti “bojkotaši” što je to baš učinio sada, uoči popisa.

Ja ću se i ovom prilikom prisjetiti riječi premudre profesorke Mare Šćepanović: „Meni iskreno nije jasno kako ponosni Crnogorci koji kažu da su bili baklja slobode 500 godina u Osmanskom carstvu imaju problem da se izjasne, kako misle da se izjasne, o intimnim pitanjima, a nisam sigurna da moraju to da popune oni koji to ne žele. Nije mi jasno gdje su nestali potomci tog hrabrog naroda, koji ima problem da kaže što je, ko je, kojim jezikom govori, kojoj vjeri pripada“.