BITI ONAJ KOJI JESI

Piše Emilo Labudović

Bauk popisa kruži nad Crnom Gorom, bauk od kojeg u šance i rovove zalijegaju dični sinovi i branitelji „časti i poštenja“ (!?), i mru od straha. Pod izgovorom da će popis redefinisati nacionalnu strukturu Crne Gore i „posrbiti“ je, predati Aleksandru Vučiću, Putinu i crnom đavolu, digli su hajku i zakojevitezali da se čulo do Brisela čak. Čulo i iz na trglo onog Piculu koji je odmah predložio da se popis odloži do „stabilizacije političkih prilika, pa kad god to bilo. A biće na kukovo ljeto, jer je kod nas lakše stabilizovati tlo poslije zemljotresa nego „političke prilike“.

A nedavna posjeta Patrijarha srpskog, Porfirija, i pored činjenice da je upriličena povodom desetogodišnjice podgoričkog Hrama, samo je dodatno podiglo plimu straha i osjeku odgovornosti prema državi. Jer, popisi su izuzetno važna star za svaku normalnu državu. Ali, naglašavam – normalnu.

Znalo se još od najave dolaska da će boravak Patrijarha SPC, Porfirija, u Crnoj Gori biti orkestrirano dočekan od dijela zvanične i poluzvanične crnogorske javnosti na nož i kao vrsta pritiska, indoktrinacije i zavođenja građana u „srpski svet“. Iako je NJegova svetost, kao i uvijek, govorio odmjereno, precizno vagajući svaku riječ i, nadasve, suštu istorijsku istinu, njegovo obraćanje okarakterisano je kao prenošenje poruka predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića, Srbima u Crnoj Gori.

Kao da prvi čovjek Srpske pravoslavne crkve može biti bilo čiji kurir i glasnogovornik, osim Boga i Duha Svetoga.

Patrijarh SRPSKI se, u Hramu SVOJE Crkve, obratio SVOM narodu, ohrabrujući ga samo da bude ono što jeste, onaj koji jeste i da to svoje „jeste“ iskaže i iskazuje slobodno i na svakom mjestu, ne samo na popisu. I ničim, apsolutno ničim, nije agitovao da se bilo ko izjasni drugačije od onoga kako se osjeća i doživljava sebe, ostavljajući svima na savjesti da slijedi ili ne slijedi trag svojih predaka i svoje nasleđe.

O drugima nije rekao ni riječ, pogotovo ne neku uvredljivu ili omalovažavajuću, niti je bilo kojeg pripadnika drugih naroda u Crnoj Gori pozvao da se odrekne sebe i preobrati. A činjenice da se rodonačelnik dinastije Nemanjića i otac rodonačelnika Srpske crkve, Svetoga Save, rođen u Podgorici, izgovorene ili ne, neprikosnovena su istina, nezavisna od vremena i mjesta izgovora. Ona važi čak i na Bogetićima ma koliko se onaj ušati Lalović trudio da je ne čuje.

Ali, kao što se to u narodu kaže, „ne laje kuca sela radi, nego sebe radi“, ni povika na Patrijarha nije iz straha da će njegove riječi promijeniti statistiku već da će statistika objelodaniti ono što bi mnogi rado sakrili: lažni nacionalni inženjering na kojem se decenijama realizovao velikocrnogorski projekat.

Istina, kakva god da bude, brojke kakve god da budu, koliko god da bude Srba, Crnogorca i ostalih, neće promijeniti ništa. Samo ćemo još jednom spoznati da nas je, svih skupa, suviše malo i sve manje, da smo siromašni, polupismeni, nezaposleni, daleko od svih onih parametara života kakav se smatra dostojnim ovog vremena.

A što se Patrijarhovih riječi i poruka tiče, one su, za razumne i one koji žele da ih čuju, poruke obožene duhom jevanđeljskim. I ništa više. I ako i jedan jedini Srbin u Crnoj Gori bude Srbin ne zbog toga što mu je to nacionalna „krvna grupa“ već samo zato što ga je u to ubijedio bilo ko, pa makar i sam Patrijarh – ne bilo ga!

Popis stanovništva i dobara u svim normalnim državama je, u neku ruku, i stvar kulture. Civilizovani narodi, kulturni i obrazovani, samosvjesni i demokratski organizovani, popis smatraju samo jednim od oblika uspostavljanja realnih odnosa između stanja u državi i njenih razvojnih planova. I ništa više od toga. Samo nedovršene države u popisu vide sredstvo za moguće manipulacije i obmane svojih građana. A Crna Gora je država koja sebe nema.

I na kraju, Patrijarh je rekao i Božju i narodnu, rekao je srpskom narodu, ne huleći, ne vrijeđajući druge i ne ubjeđujući nikoga da bude ono što nije, a da se onoga što jeste drži bez obzira na cijenu. I na popisu i mimo popisa. I da se i Srbi, a i svi drugi, drže svojih korijena.

Jer, drvo bez korijena samo je običan balvan!!!