Demokratska partija socijalista zajedno sa svojim šlep partijama prethodnih dana prijeti kako će pozvati svoje glasače na bojkot popisa koji bi trebao biti održan od 1. do 15. novembra ove godine. Iako Zakon o popisu stanovništva predviđa kazne od 100-500 evra ukoliko neko odbije da se popiše to ipak ne smeta političarima tog ideološkog bloka da nastave sa pozivima na kršenje ovog zakona.
Glavni narativ koji ove strukture „guraju“ jeste da će se popisom izvršiti „etnički inžinjering“ kojim bi navodno nestala Crna Gora. Pored činjenice da Crna Gora nestaje već nekih 10-ak godina, sudeći po DPS-u, jasne su namjere zašto ove strukture žele odlaganje popisa – otvoren strah od porasta broja građana koji se izjašnjavaju kao pripadnici srpske nacionalnosti, koji govore srpskim jezikom i koji su vjernici Srpske pravoslavne crkve.
„Što se grbo rodi vrijeme ne ispravi“
Nakon što je Demokratska partija socijalista (tada) Mila Đukanovića u potpunosti preuzela ideologiju Liberalnog saveza Slavka Perovića, započeli su proces „obnove“ nezavisnosti Crne Gore. Tadašnja ideja vodilja je bila da Crna Gora nema šta da traži u zajedničkoj državi sa Srbijom, i uprkos činjenici da veliki broj stanovništva, pa čak i oni koji su možda i zaokružili DA na referendumu, smatra Srbiju za bratsku zemlju, DPS ipak to tako nije shvatao. Živjeli su pod sijenkom „velikosrpskog projekta“ i plašili građane Crne Gore da će ih beogradske vlasti porobiti, što se, naravno, nije ni desilo.
Svakako, pod tim narativom je Crna Gora postala nezavisna država, uprkos brojnim malverzacijama koje su pratile samo glasanje, a o čemu svjedoči zbornik dokumenata „Bijela knjiga“ koju je objavio istoričar i publicista Jovan Markuš. U Bijeloj knjizi postoje dokazi da je referendum 2006. godine pokraden i da nije sproveden u regularnim uslovima. Uprkos tome, Crna Gora je postala nezavisna država, narodski rečeno, „silu na sramotu“.
Nakon referenduma, podgoričke vlasti su krenule u tihi proces asimilacije srpskog življa u Crnoj Gori. Poznate su floskule kojima su se služile te strukture – da vole Srbiju, ali da im je njihov krš miliji nego čitava Šumadija, da idu u Srbiju ako im se Srbuje, da ako si rođen u Crnoj Gori ne možeš da budeš ništa drugo osim Crnogorca, i tome slično. Tiha, ali i otvorena represija koja je sprovođena nad srpskim narodom nije prošla neopaženo, ali se na nju jeste ćutalo zbog tadašnjeg (neosnovanog) ugleda koji je srpski narod imao.
Svakako, srpskom narodu nije bilo lako. Dvije godine nakon toga Crna Gora donosi skandaloznu odluku i priznaje nezavinost tzv. države Kosovo, faktički rušenji teritorijalni integritet i suverenitet nekad bratske zemlje. Sve to su pratili protesti građana srpske nacionalnosti, čiji je epilog poznat.
Nakon ove sramne odluke, vlasti DPS-a i SDP-a su postepeno krenule u „zaokruživanje crnogorske nezavisnosti“ – obračun sa Srpskom pravoslavnom crkvom i sa srpskim jezikom. Ideju „Crnogorska država, crnogorska crkva, crnogorski jezik“ kako bi se separatizam završio i kako bi se stvorila jednonacionalna država koja bi u potpunosti bila odvojena od Srbije po svakom pitanju, i kako bi zatrli ikakve primjese srpskog identiteta Crnogoraca. Tako se gotovo svi srpski pisci i velikani izbacuju iz škola, i srpski narod se okreće Srpskoj pravoslavnoj crkvi koja im je tad predstavljala jedini krov nad glavom.
Nedugo potom, i ona je napadnuta. Te 2020. godine srpski narod Crne Gore nije imao ništa više da brani osim onoga što mu je ostalo, a ostala mu je samo Srpska pravoslavna crkva. I odbranio je.
Tada građani tzv. crnogorskog bloka kreću u proteste i strahuju od navodnog nestanka Crne Gore. Ipak, suština je da se ne može ni država ni nacija graditi prosto na negaciji nekoga drugog, a to je srpski narod Crne Gore. Godine i godine represije sada dolaze na naplatu, a što će popis i pokazati. Otuda i ideološki strah, iako postoji još razloga za strah od popisa.
Problemi sa biračkim spiskovima
Opšte su poznate, od prethodnih godina, optužbe nekadašnje opozicije da Demokratska partija socijalista fabrikuje biračke spiskove i da je to jedan od modela po kom su dobijali izbore. Od fantomskih glasača, preko kupovine ličnih karata, famoznih spiskova sigurnih glasača, pa i ljudi koji dolaze iz inostranstva da glasaju što je po nekom moralnom zakonu nezamislivo samo su neki od primjera zloupotreba biračkih spiskova od strane bivšeg režima.
Redovnim popisom stanovništva postoji potencijal da se konačno otklone malverzacije koje se tiču biračkih spiskova. Međutim, tada bi i izašlo na vidjelo koliko stvarno građana živi u Crnoj Gori i gotovo je definitivno da bi se mnogi bivši glasači DPS-a iznenadili pronađenim malverzacijama koje su DPS održavale na vlasti svih ovih godina.
Po riječima mnogih nekadašnjih opozicionara iza svega ovoga je postojao mehanizam koji je držala partija Mila Đukanovića.
Luksuzne nekretnine takođe predmet popisa
Pored činjenice da ovaj popis obuhvata nacionalno, jezičko i vjersko pitanje pojedinaca, to nije jedina stvar koja se od popisa očekuje da pokaže. Naime, popisni listić bi trebao da pokaže i imovno stanje pojedinca i stepen bogatstva.
S tim u vezi, postavlja se pitanje koliko će popisivači uspjeti da pronađu luksuznih nekretnina koje bi se, hipotetički, mogle povezati sa funkcionerima ili simpatizerima nekad vladajuće stranke. Brojni su primjeri, ali i optužbe, koje su se nizale na adresu zgrade stare Vlade u Podgorici da funkcioneri Demokratske partije socijalista posjeduju luksuznu imovinu na kojima bi čak i najbogatiji ljudi svijeta zavidjeli. Svakako, popis bi trebao da odgovori i na ova pitanja.
Kad se sve ovo uzme u obzir, jasno je zašto Demokratska partija socijalista traži odlaganje popisa – ne bi li politička klima bila odgovarajuća za njih kako bi mogli da nastave kako sa bogaćenjem tako i sa fabrikovanjem rezultata. Za neke na sreću, za druge na žalost, ali to vrijeme je prošlo. Popis će ove godine biti sproveden u fer uslovima i nikakvi bojkoti neće moći da „upale“. Osim u slučaju da je DPS spreman da svim svojim glasačima plati kazne od 100-500 evra, što zakon i propisuje, ukoliko se građani odluče da popis bojkotuju.
Mozda su se pred referendum licne karte davale po kaficima referendumskim stabovima dpsa. Mozda se neko sjeca
Boje se da se ne sazna za silne kuce i stanove!