Popis je više od lične karte
Piše: Bećir Vuković
Konačno, predstojeći popis – presudiće – političkom inženjeringu Mila Đukanovića. Predstojeći popis razotkriće mračni inženjering potonjeg evropskog diktatora Mila Đukanovića.
U DPS – u je opšta panika i pometnja. Niko ne može znati od čega se sve DPS boji. Ni sami ne znaju koliko smeća može isplivati na površinu. Kad okopni snijeg oko kuće i sam se domaćin stravi.
Pored DPS – a, ko se još boji popisa. I , zašto. Nema toga ko ne zna odgovor. A ono što se apsolutno zna jeste da se Srbi u Crnoj Gori ne boje popisa. Ni popisa, ni ičega ni ikoga do Boga.
Popis će jasno pokazati kapacitet – rezervoara – odakle se godinama đuture kralo i nemilice zahvatalo.
Popis će očistiti birački spisak, a mrtvi će – mimo svijeta – naći mira na onom svijetu.
Popis je politička osnova, popis je osnov i korijen jedne pravne države. A bez korijena nema nikakvih plodova.
Popis će pokazati i svačiju imovinu. Otkud nekome toliko stanova, kuća, toliko plaža, banaka, toliko kafića i hotela, otkuda sve to i toliko nekima koji su, pamtimo to vrijeme, koliko do juče vozili raspale“lade“ i „moskviče“, bez auspuha. Jedan zvani – auspuh – okrčio je sve gore po Crnoj Gori…
Popis će pokazati koliko ih se iselilo iz Crne Gore. A iselilo se oko 75. 000. Popis će pokazati koliko je raznoraznih bez pasoša, što će reći koliko ih se doselilo. A , doselilo se oko 100. 000. I, konačno, koliko ima Srba (a naročito Srpkinja), bez državljanstva.
Zašto bi se Bošnjaci izjašnjavali kao Crnogorci. Zašto bi Bošnjaci govorili crnogorskim jezikom, a ne bošnjačkim. Romi govore romskim jezikom, a Hrvati govore hrvatskim jezikom, napose. Albanci , zna se. Oni baš ne trguju nekim stvarima. Osim , Zenke…
(U 21. vijeku, srpski narod diljem regiona i svijeta, nažalost, bori se za osnovna ljudska prava. Jedno od osnovnih prava jeste da znam ko sam, i koliko ima naroda kojem pripadam. I, da se zna kojim jezikom govori, i u koju crkvu se pričešćujem…)
Netačno davanje podataka podliježe krivičnoj odgovornosti. Na primer, da se Rom na neki volšeban način pretvori u Crnogorca. Što bi se Rom pretvarao u Crnogorca. Što bi se Rom ikuda više selio iz svog bića.
DPS je vodio najmonstruozniji politički inženjering: da Srbi iz Crne Gore ne budu, baš, u prevelikoj ljubavi sa Srbijom. A kad Srbi izvan Srbije nisu u prirodnoj – normalnoj – ljubavi sa Srbijom, onda, polako skrećete na druge puteve i stranputice, nekakvim separatizmima, i sličnom. Možete ga imenovati kako vam drago. Jedan od ključeva Đukanovićevog inženjeringa upravo je tu.
(Može da vam se, na primer, u nekim stvarima ne sviđa predsjednik Srbije. Ali, ne možete osporavati predsjednika Srbije. Možda stvar banalizujem, ali i bez banalizovanja upravo je tako, i nije drukčije.)
Uostalom, nije moja obavezna tema predsjednik Srbije, budući da ga ne biram, odnosno, ne glasam. Uostalom , radi se o predsjedniku druge države.
Moj kiseonik su Srbi ma gdje živjeli. A koga će birati Srbi u Republici Srpskoj na sledećim izborima, otkuda bih mogao znati. Zato im nikako i neću smetati u izboru.
Ostavimo na stranu česte i epske definicije – to su dva bratska naroda. To su dva oka u glavi. Ime mi je srpsko a prezime crnogorsko. Okanimo se tih lupetanja. To su najopsnije i najopakije definicije. Ili si Srbin, ili nisi. I , ma gdje da živiš kazuj se i piši se Srbinom. Završno , sa popisom.
Još je prije 200 godina govorio je Sava Tekelija, prvi srpski pravnik: „Okanite se tih naziva Bosanac, Dalmatinac, Srbijanac, Crnogorac, jer će neko naći opravdanje da od tih pokrajinskih naziva napravi posebne narode“.
U ovom trenutku, prevashodno me interesuje popis. Hoću da znam koliko ima Srbi u Crnoj Gori.
Ono što je važno jeste da se politika iz Beograda mora usaglašavati sa svim Srbima ma gdje oni živjeli. I , uvijek mora da je prohodan put između Beograda i Banja Luke i Podgorice. I Temišvara i Sent Andreje i Beograda, i Podgorice i Skadra, i Beograda i Zadra. I da bude obilježen tačnim srpskim znakovima pored puta. A da bi sve to i proče bilo ostvarivo, morali bi znati koliko živi Srba u svim tim zemljama.
Mora se znati ko predstavlja Srbe iz Crne Gore, ko iz Srpske, ko iz Maćedonije, ko iz Hrvatske, ko iz Slovenije, iako u Sloveniji Srbi nemaju ama baš nikakvih prava. Ko bi rekao da je Slovenija toliko odmakla u demokratiji.
Integracionistička strategija srpskog naroda mnogo je dublja i starija i od našeg vremena. Bila je starija i dublja i od vremena naših đedova koji su i Kosovo oslobodili. A Srbija, kako joj piše u Ustavu, brine o svim Srbima ma gdje živjeli. Srbija brine i o Srbima iz Crne Gore. Do skorao, do prije desetak godina, to je bila prazna stranica.
Skupština je donijela zakon o popisu. I treba, bar jednom, ispoštovati zakon. Propadosmo od nepoštovanja zakona…
Ako je Crna Gora srpska država,a jeste,što onda Srbija ima da se miješa u unutrašnje stvari Crne Gore.Ako je Crna Gora srpska država,a jeste,Srbi u njoj ne mogu biti ugroženi,jer je to njihova država.Srbija nema pravo da se miješa u unutrašnje stvare druge srpske države.Isto važi za odnos Crne Gore prema Srbiji.To ovdje mnogi moraju da nauče.Crnoj Gori ne treba nikakav paternalizam ni od koga pa ni od bratske Srbije.Oni koji drugačije rade ne čine dobro ni Crnoj Gori ni Sbiji.