DA LI JAKOV ZAOŠTRAVA I UOZBILJUJE SITUACIJU

Piše: Perica Đaković

Ako su mnogi pomislili da smo izborom Jakova Milatovića dobili mlakog i poslušnog predsjednika, koji će prije svega slušati šta mu poručuju ambasade, a ne narod koji ga je izabrao, izgleda da su se po posljednjim potezima prevarili. Sad mi je jasno što su ga mnogi, a prije svih okupljeni oko bivše vlasti, odmah od njegovog starta pokušali dovesti u vezu sa predsjednikom Srbije. Kao on je još jedan Vučićev čovjek, poslušnik koji će raditi u njegovom interesu zarad, kako to godinama govore, „srpskog svijeta“. Malo mi je čudno, bez obzira što je Milatović izjavio da su u dobrim odnosima on i Spajić, i stičem utisak da je ipak nešto trulo u državi Danskoj. Jer čudno mi je da Mickeja podržavaju DPS i njegovi sateliti koji su izričiti kritičari Jakova, a da pri tom Bečićeve Demokrate traže da Milatović i Spajić pronađu zajednički dogovor. Malo baš čudno, možda samo meni?

A što se „Srpskog sveta“ tiče i kritičara iz tih redova možda po njima, naviklim na takvu retoriku bivšeg predsjednika kome je Srbija bila stalni trn u cipeli i stalni izvor podjela u narodu na čijem je bio čelu, i ima nešto, ali bih ih ovom prilikom podsjetio i na neke očigledne razlike između bivšeg i novog predsjednika:

-Jakov jeste prvi predsjednik Crne Gore koji je inauguraciju odradio u glavnom gradu države, u Podgorici (uz najveće protivljenje DPS-a i satelita), ne zbog straha od nekih protesta i napada koje je lično doživio u predizbornoj kampanji

-Jakov jeste prvi predsjednik koji je zajedno sa porodicom otišao u Hram Hristovog Vaskrsenja na Vaskršnju liturgiju, iznenadivši tom prilikom i Mitropolita i sveštenstvo, ali i građane.

-Jakov jeste prvi predsjednik koji je otišao u Murino da se pokloni sjenima žrtava nastradalih u NATO agresiji na SRJ.

-Jakov jeste prvi predsjednik koji je nakon parlamentarnih izbora održao konsultacije sa političkim predstavnicima novog saziva Skupštine.

-Jakov jeste prvi predsjednik koji je javno rekao da će poslušati glas svoga naroda, a ne glas koji stiže iz ambasada.

-Jakov jeste prvi rekao da je razgovarao sa Eskobarom, ali i sa po hijerarhiji višim političarima iz Bijele kuće.

-Jakov je i prvi rekao kandidatu za mandatara, kome je lično dao mandat, da je razočaran i da se sa načinom sastavljanja nove vlade ne slaže, kao i da neke ljude iz vrha PES-a, bliske Spajiću, ne vidi u ministarskim foteljama.

-Jakov je i prvi predsjednik koji je iazšao sa platformom radi političkog objedinjavanja na političkoj sceni Crne Gore.

-Jakov je i prvi predsjednik koji nije učestvovao u predizbornoj kampanji svoje političke stranke (čak je i rekao da je kojim slučajem učestvovao da bi PES možda dobio najavljivanu podršku od 40 odsto).

-Jakov se za razliku od svog prethodnika ne vozi Majbahom (usput zar po stupanju na čelo 42. Vlade tadašnji premijer nije rekao da će oba Majbaha biti parkirana i prodata),

-Jakov za razliku od svog prethodnika tečno govori Engleski (mada prethodniku to nije smetalo u privatnom biznisu)

I tako mogli bi da nabrajamo šta je to po prvi put uradio jedan predsjednik nakon što mu je narod Crne Gore uvjerljivo po broju glasova dao prednost u odnosu na protivkandidata. Ali ne smijemo zaboraviti i činjenicu da je glasno i jasno poručio da njega (predsjednika) ne prozivaju zašto Crna Gora evo do sada nema vladu pa ni Skupštinu. Da nije on adresa za ovo što se dešava na političkoj sceni CG, pa ni u stranci odakle on dolazi, u PES-u. Takođe, na prozivke da se on zalaže da u vladu uđe ZBCG, jasno je odgovorio da se od prvog trenutka nakon parlamentarnih izbora izjasnio za inkluzivnu političku vladu. Dakle, ništa novo što ranije nije rekao, samo što sada ponavlja mnogo ozbiljnije i glasnije, da ga svi čuju, da je za poštovanje narodne volje, i da ono što govori su njegovi stavovi. Čuli smo ga svi za vrijeme i nakon posjete UN u Njujorku, evo prilike da ga čujemo na novom putešestviju. Pa stoga i kritičari njegovog novog poteza i predloga trebalo bi malo bolje da pogledaju u svoje dvorište, a ne samo preko tarabe kod komšije.