KADA BI „DOŠAO“ DA LI BI (PO)MOGAO „SVETAC“ SVETO, DA FORMIRA VLADU CRNOGORSKU?

 Piše: Momčilo D. Pejović

 

Od toliko brojnih političara crnogorskih, aktivnih ili u penziji, još uvijek živih, mladih, prosijedih i moćnih, pametnih, uobraženih i nadobudnih, primarnih i trećerazrednih, lakomih i  plahih a na riječima hrabrih, politički ubuđalih, nikada dosljednih, rijetko iskrenih, preletača i obmanjivača, prevrtljivih analitičara i eksperata, pragmatičnih i snalažljivih, mnogo dobro situiranih, naravno u biznisu sve uspješnijih, na jaslama državnim od jedne do tri decenije a njih nekolicina nekolike godine i preko toga, kao i onih stranačkih lidera koji za lako ne (na)puštaju poslaničke klupe niti liderske pozicije i državne beneficije, kako niko da se od njih ne sjeti „sveca iz Grblja“, mudraca, pravnika, kumrovačkog đaka odnosno predavača, filozofa, ideologa „Rata za mir“ i demagoga partijskoga „Mir je pobijedio rat“, „ako smijem reći“ zlatousta bez premca, predsjednika (ne)postojeće odnosno propale državne zajednice SiCG, dugogodišnjeg predsjednika Skupštine crnogorske, i najzad kao kruna njegovoga političkoga rada, pada i svih umnih sposobnosti, „organizatora kriminalne grupe na visokom državnome nivou“, kad već ne mogu ili ne smiju da ga preko interpola ili euopola privedu i dovedu k’ „poznaniju prava“, da mu bace makar javni ili lični tajni „poziv“ kao politički mamac u vidu „ponude“ da dođe i posreduje iza zavjese, pa da bira hoće li u sjenci ili u mrklome političkom mraku crnogorskom, a može i u tek prokopanom podugačkom iako zvanično (ne)otvorenom tunelu „ispod temelja Višega suda“, da (ruko)vodi formiranjem sve novije najevropskije „proevropske vlade“ i bude faktor koji će je za tren oka formirati, kao 44. po redu Vladu uz, naravno, Dritanovu već bajatu tortu kao poklon za uspješno postignuće! Ma, da pušte čovjeka da dođe u njegovu Crnu Goru odnosno „mnogo voljeni Monten(ij)egro“, ne da se liječi već da joj pomogne kao spasilac davljeniku!

Naravno, time bi on (raz)riješio nastalu političku i institucionalnu krizu, koja uveliko zjapi iako je na samome početku obećavala da će biti „ponosna i plodonosna“ kao nijedna do tada, sa čak 60 poslanika (p)odrške!? Kako je neko došao do toga broja od 60 poslanika, a danas ne ide preko broja od 38 poslanika, koji su „jedinstveno“ bili „za“ odnosno dali obećanje da će „podržati“ novoga mandatara, a nesuđenoga kandidata na predsjednčkim izborima, ipak, „ministra i eksperta u Krivokapićevoj manjinsko-većinskoj“ i stabilno-nestabilnoj, nedugotrajnoj ili propaloj – srušenoj 42. Vladi, svakako crnogorskoj, zahvaljujući glasovima poslanika sa predznakom srpskim?

E, tako mi te njihove političko-poslaničke podrške i zastupnika postojeće srpske većinske manjine bolje reći političke mimikrije!? U tome političkom zamešateljstvu se više niko ne može snaći, pa ni oni sami, ko koga zastupa, ko koju i čiju politiku (s)provodi, za čije interese radi i klipove svoje lične podmeće!? Dok sa strane moćne ambasade bez žurbe „posmatraju“ izvođenje radova na formiranju nove njima podobne „proevropke i natovske vlade“ crnogorske!

Možda bi se „svetac Sveto“ nekako dao upecati na taj politički mamac, makar emotivno, nostalgično, pa riješio da konačno „dođe“ odnosno odazove se „pozivu“ i pomogne sadašnjem mandataru onako iz sjenke, i, naravno, opet nazad iz istijeh stopa vrati(o) se u Beograd da dovrši odnosno nastavi sa liječenjem od „teško strečenih psihičkih problema“ nastalih svojom „dobrom voljom“ ili političkim pritiskom njegovoga još uvijek „velikoga kućnog prijatelja“!?

Naravno, za učinjenu uslugu bila bi mu dobrim dijelom umanjena vremenska i materijalna kazna dosuđena i pravosnažna! Čak mnogo više nego upola dosuđena kazna bi mu bila vremenski umanjena! Posebno bi se obratila pažnja na onaj dio novčani, zbog njegovog ne baš (za)vidnog materijalnog stanja, nekretnina, penzije i ostalih primanja znanih i neznanih, kojim je morao da obešteti svoju „mnogo ljubljenu“ državu Monten(ij)egrijsku finansijski, a sa kojim iznosom je bio saglasan „prihvativši“ da vrati za njega simbolično nešto preko milion eura!? Onaj dio odnosno novčani iznos koji „mora novčano uplatiti državi“ njegovoj Monten(ij)egrinskoj „mnogo ljubljenoj“ bio bi smanjen makar za „onih 900 hiljada eura“ koliko mu neki „posrednici“ na čelu sa V. Mujovićem „uzeše“ uz obećanje da će srediti i sudski sve „izravnati“!

Vjerujem(o) da bi „svetac iz Grblja“, Sveto, rado došao i (po)mogao da radi na sastavljanju nove  „proevropske vlade“! Međutim, nešto nijesam siguran da bi bio toliko naivan, iako je mnogo emotivan, melanholičan, nostalgičan, bolećiv na svoju domovinu Monten(ij)egro, posebno mnogo vezan za Budvu „svoje davne mladosti“!? Nekada je kao „galeb slijetao na plažu Mogrensku, sve loveći bosonoge i preplanule ili osunčane strankinje „galebice“, koje su se onako leškarile pod suncobranima čekajući svoje „galebove da ih na krilima odnesu“ u zavjetrinu do plitkoga i pustolovnog Jaza i na miru uživaju u „provodu“!

Sve se pitam i svakim danom očekujem da se neko toga sjeti i pozove Sveta „grbljanskoga sveca“ da iz Beograda dođe u Podgoricu i da u tri dana sastavi vladu, koja će sve političke zvaničnike i lidere zadovoljiti, primiriti i uvezati ih čvrsto u političko zajedništvo! On će  garantovati opstanak te nove „proevropske“ 44. Vlade crnogorske i to najmanje za svoj jedan puni mandat, a tehnički može biti i duži nego Dritanov, koji se protegao kao zla godina i prijeti da traje u nedogled odnosno do formiranja njegove obećane 45. Vlade!?

Trebalo bi ostaviti odnosno preskočiti formiranje 44. vlade za neke izglednije političke prilike nešto slično lokalnim izborima u Šavniku, „koji su u toku“ kako rekoše zvaničnici crnogorski, pa tako neka i ostane! Kad ne mogu da se slože oko formiranja neka izađu na nove izbore za formiranje 45. Vlade, a mandatara iz 44.  neformalne vlade (o)stave na čekanju  u „Stend by“ dok se ne stabilizuju vremenske prilike odnosno prođe jesenje i zimsko godišnje doba! Dakle, do proljeća ili Đurdeva dana kada gora ozeleni i steknu se sve vremenske prilike za boravak drpsovaca sa njihovim „Sedmakom Čobaninom“ u šumu!

Da odmah kažem, a da ne zaboravim, da ne bi bilo ni približno isto kada bi sličan politički mamac bio upućen i „Di Keju“ odnosno „bankarskoj pobegulju“ dr Dušku Knezevića, koji boravi u Londonu, i koji svako malo pa se javlja i ponavlja da bi došao u Crnu Goru, ako mu neko da „garancije“ da može i dalje obećavati „veliku plavu torbu iz koje Milo uzima novac“ jer je politički imidž i specificna težina „sveca iz Grblja“ mnogo veća i ujedno sigurnija pa makar on donio sa sobom i „veliku plavu torbu“, a koju više ne spominje! Bio je to tada dobro promišljen politički fazon navlačenja da se stekne povjerenje u njegove „brojne dokaze sa kojima raspolaže“ i sa kojima bi držao u strahu svoga „prijatelja Mila“!

Zašto niko od „savjetodavaca“ iz političkog tabora novoga mandatara ili iz proevropski i natovski nastrojenih i postrojenih zagovarača, pregovarača i poslaničkih uhljeba neće da uputi (ne)zvanično poziv „mudracu, filozofu, ideologija, demagogu i partijskom zlatoustu“ da uzme „pauzu“ od nekoliko dana bolovanja i dođe u Crnu Goru da riješi njihovu nerješivu političku enigmu oko formiranja 44. Vlade crnogorske?

Vjerujem(o) da bi (ne)rado došao, makar je nekoliko puta javno iskazivao tu svoju ličnu želju da utoli nostalgiju koja ga je politički obuzela zbog prevelikog vremenskog odsustvovanja, naravno zbog izvesnih  zdravstvenih problema koji nikako da se zaliječe a sve će manje kako ga godine sustižu posebno kada čovjek prevali šesti stepenik zivotnoga vijeka, jer tada boljke nikako da stanu već se na smjenu ređaju uredno i po satu biološkom.

Naravno da Sveto politički pati za svojom državom u koju je uložio dvije trećine svoga života i  nadasve političkog delovanja pa bi dobro bilo, kad mu njegova partija i njegov „prvi čovjek“ ne upućuju poziv, da se jave ovi koji su sada na vlasti i ispune mu njegovu „veliku želju“!

Nije mudrac i „svetac grbaljski“ tako nejak da ne može posegnuti sve svoje veze u institucijama sistema i njegovog Monten(ij)egra pa da ne ispuni obećanje javno dato i svome advokatu da će doći i sve svoje dugove „pošteno izmiriti drzavi“ za koju je vodio „rat za mir“! Naravno, malo kasnije je tu političku devizu zamijenio floskulom „mir je pobijedio rat“ i sve je došlo na svoje odnosno na njegovo i njegovoga „kućnog prijatelja“ mjesto, „prvog nikad drugog“,  i da je „partija sve“, jer „bez nje si ništa“! Takvih besera i političkih Svetovih mudrovanja i demagoških izlizavanja bilo je pa i danas ih je, iako je „tamo daleko“ u njegovom Beogradu doduše na „liječenju“ od samopriviđanja i političke usamljenost zbog nedostatka političkih prijatelja bliskih njemu i njegovim razmišljanjima!

Neće Sveto „mudrac i grbaljski svetac“ da se zamjera nikome, jer „on drži“ do kumovskih veza i „prijateljstava“ ličnih i političkih kao i oni sto su prema njemu kad su mu sudili ili kada je bio u pritvoru izvjesno vrijeme, doduše bez mogućnosti da započne liječene u zdravstvenim ustanovama montenijegrinskim. Zato je i tražio lijeka u inozemstvu, jer tamo su ljekari od iskustva, struke i nauke! A bogme je i politički dobrodošao, jer je „među svojima“ i tamo je bio državnik one zajednice od dvije države zvane SiCG.

Siguran sam da boljega i iskusnije političara za sastavljanje vlade nema od Sveta, mudraca i „sveca grbaljskoga“!? Zašto su sadašnji politički lideri tako ljubomorni na njega pa ga ne (po)zovu makar formalno, da svojim političkim iskustvom doprinese razrešenju političke krize?

Da se izrazimo šahovski rečnikom, „ponuda“  mandatara Svetu bi bila javna i na stolu kao  kovertiran potez! Mandatar ne gubi ništa, a dobija mnogo, ako „Grbaljski svetac“ Sveto prihvati! A, ako ne i onako nema ništa od formiranja nove „proevropske vade“ već samo gubljenje vremena, koje je bolje utrošiti na pripremu za nove izbore poslije popisa stanovništva, na kojima bi uz bolji i organizovaniji način mogao ojačati svoju poziciju i politički tabor odnosno svoju partiju-stranku i na taj način spasiti se slabljenja političkog rejtinga u krajnjem i na ukupnom planu.

Novi izbori, dakle, jedini su spas za mandatara, jer Sveto se neće upecati na mamac ma koliko on bio privlačan i nostalgično vezan! Toliko je  mudar da zna za jadac! A, i da prihvati ne bi ni on mnogo izgubio bolje reći dobio bi na političkom rejtingu ako mu je stalo do njega makar zbog prijatelja, koji su ga za ostavili odnosno napustili ili izdali. U politici kao u šahu mnogo je varijanti sličnih, ali koje kriju mnoge tajne još uvijek neispitane i ne odigrane kao međupotez!? Na potezu je, ipak, mandatar!