„Naši inostrani partneri“ se pitaju više od naših građana

Izjave crnogorskih zvaničnika odnosno političara često imaju prizvuk servilnosti i nemoći da sami donose odluke. Nejasno je da li je to tako jer neki od njih vole i žele da slušaju naređenja ili zbog toga što ne znaju kako da se bave onim za šta im je narod dao mandat.

„Naši inostrani partneri“ je neizostavan dio izjava naših političara, kada pričaju o formiranju Vlade, donošenju nekih, po crnogorske građane, važnih odluka ili jednostavno kada žele da se predstave kao Evropejci koji sarađuju sa velikim državama.

Ako se crnogorska vrhuška već decenijama hvali kako sarađuje, odnosno sluša „naše inostrane partnere“, da li to u suštini znači da su oni, koji oponašaju visoke državničke funkcije u Crnoj Gori, samo marionete, odnosno lutke kojima iza scene upravljaju „inostrani partneri“?

Ako je to tačno, postavlja se pitanje, zbog čega uopšte trošimo milione na organizovanje parlamentarnih izbora? Umjesto što trošimo tolike iznose za nastavke predstave pod nazivom „Paralmentarni izbori“, bolje da ih utrošimo na unapređenje našeg posrnulog obrazovnog sistema. Možda će kvalitetniji obrazovani sistem u budućnosti iznjedriti mlade ljude koji će znati nešto da urade bez amina „naših inostranih partnera“. Mada nije sve ni u (ne)znanju, već je nešto i u moralu i hrabrosti.

Gdje su se izgubili moral i junaštvo kojima su nam usta puna? Sve se svelo na podaništvo i interese. Naravno, interesi su važni, ali kada je neko državni funkcioner, on treba da radi u državnom interesu, a ne u ličnom ili interesu neke druge države.

Dio plejade novih političara, koji su se pojavili na crnogorskoj političkoj sceni u proteklih nekoliko godina, pokazala nam je da nijesu spremni za promjene, nego samo da idu već utabanim stazama, koje je napravio prethodni režim.

Ljudi u Crnoj Gori su jaki na riječima, što vidimo u svakoj predizbornoj kampanji. Međutim, kada treba da se pređe na djelo, tu se vidi manjak moralnih načela.

Crnoj Gori je potrebna potpuna promjena svega, od obrazovnog sistema, pa do svih grana vlasti.

Ljude koji su decenijama varali, arčili državnu imovinu, te kao marionete slušali sve zahtjeve i naredbe koje su dolazile od ambasadora i drugih predstavnika stranih država i organizacija, treba postaviti kao negativan primjer nadolazećim generacijama. Naravno, pomenute ljude treba privesti licu pravde, jer dok su na slobodi, oni će nastaviti da agituju i stavljaju u prvi plan nove izvršioce, koji će samo nastavljati začarani krug, u kojem se Crna Gora nalazi više od 30 godina.

Novi političari, koji su se sada našli u centru crnogorske političke scene, spremni su samo da naprave kozmetičke promjene prethodnog sistema, tako što će narodu povećati plate, ponovo kroz enormno zaduženje i tako „ućutkati“ one koji se žale na lošu finansijsku sitaciju. U pozadini će sve ostalo da se nastavi, kako je funkcionisalo i proteklih 30-ak godina, naravno uz manje modifikacije, koje će na površini izgledati kao promjene.

Korupcija (na svim nivoima), partitokratija, podaništvo, želja za brzom zaradom i prečicama do uspjeha, doveli su Crnu Goru i crnogorsko društvo do toga da su riječi moral i hrabrost izgubile svoje pravo značenje.

Narod u Crnoj Gori se još uvijek ništa ne pita, a pitaće se tek kada odluči da raskrsti sa podaničkim mentalitetom koji mu je uspješno nametnut u proteklih tri decenije. Kada svaki pojedinac u Crnoj Gori bude počeo da razmišlja o dobrobiti svih svojih sugrađana i države kao cjeline, a ne samo o tome kako da zasjedne na radno mjesto u nekom državnom organu ili na prevaru zaradi neki novac, promjene će početi da se dešavaju.