GDJE JE NESTAO MILOJKO?

Piše: Perica Đaković

Možda se i vi pitate gdje baš sad, u ovom trenutku kada se lomi pitanje sastava 44. Vlade, nesta kandidat za premijera Milojko Spajić. Čovjek koji je svojim, legitimnim potezom (jer on je od predsjednika države dobio mandat da sastavi novu Vladu) zakuvao cijelu kašu i to izjavom da nekome vjeruje više, a nekome ne.

Nesta Milojko iz medijske sfere i to baš poslije istupa svog partijskog druga Jakova, koji ga je iskritikovao zbog načina na koji sastavlja novu Vladu i poništava pobjedničku energiju PES-a. Nije se oglasio ni poslije Milatovićevog gostovanja na Javnom servisu, a ni poslije njegovog istupa u Zagrebu i odgovora na pitanja hrvatskih medija.

Citiraću mog prijatelja, uglednog ekonomistu, koji je nakon nekih ranijih mojih kolumni poslao i svoj komentar:

„Mandatar nove vlade ne daje pet para za to što Jakov govori, a to mene upućuje na to da su oni na istoj strani. Ja bih se uvijek klonio teza koje su notorne. Oni i hoće da se javnost zamajava ko je za Jakova a ko za Milojka. Možda ja debelo griješim, ali volim intrigantnije da razmišljam i da razobličavam podlost ovih danas na vlasti. Oni su korumpirani i nesuvereni ljudi i nije im za vjerovati, s tim što moram istaći da je Jakov moralna gromada za Milojka po onome što izjavljuje i kako se ponaša, ali… (šta je smisao svega).

Nisam ja baš vičan političkim spekulacijama, ali eto ti me “žicas”… Pa ovo je već postalo trivijalno objašnjenje. Ne ljuti se, ali opšta stvar je da nam vladu sastavljaju ambasade kvinte. Ali šta je tu po meni bitno. Gdje je stabilnost? Gdje je razvoj? Spajić mlati, da će povećati penzije, plate, a ne pominje rad, privredu, odakle, i ne pominje najveću inflaciju u Evropi. Znam ja da je spoljni ekonomski uticaj veliki, ali šta mi radimo? Kako sve to obezbijediti, glupi premijeri uzimaju kredite i korumpiraju narod. Ako je to

to, “živjelo obećanje”. Cijena ovoga rada kao i rada prethodnih vlada je ogromna i mi smo zemlja bez budućnosti. Rekordi u turizmu, rekordi u poljoprivredi, rekordi u elektroprivredi! Ili, debakli gdje god da se okreneš! Popravnog nam nema, dobar i loš policajac u iste diple sviraju i izvršavaju, prije svega, postavljene im zadatke”.

Eto, tako meni napisa moj prijatelj, rekoh ekonomista sa onog poznatog i uvažavanog u Evropi državnog beogradskog Ekonomskog fakulteta. I što je još važnije, čovjeka dokazanog, ne u riječima nego u djelu, u privredi i u poslu. Nekada, da se prisjetim, da bi ste dobili rukovodeći posao morali ste imati i radno iskustvo od barem pet godina na rukovodećem mjestu. Nekad je bilo tako, sve do izbora crnogorskog premijera 90-tih bez i jednog dana radnog staža (!?), sjećate se sigurno tog vremena. Nećete mi zamjeriti (a mislim neće ni on sam) što sam se drznuo da iscitiram čovjeka koji se u ekonomiju razumije mnogo bolje od mene, a da budem iskren i ja mu vjerujem više nego nekim “ekspertima”ili nekima koji nas ovih dana pokušavaju uvjeriti da to što vidimo u stvari nevidimo. Kako kaže naš narod, nije sramota reći ne znam, nego je sramota praviti se da znaš.

No da se vratim na naslov teksta i upitam se i ja kao i većina ljudi u Crnoj Gori: zašto nema kandidata za premijera u javnosti? Zašto nema Milojka ispred novinara, da pojasni dilemu koja je u narodu prisutna? Imamo li Vladu sa 41, 42 ili sa čak 44 glasa. Možda je njegov štab tako odlučio da se on ne oglašava a da umjesto njega govore neki drugi, malo politički rečitiji, a poučeni iskustvom kada je bio neuspjeli predsjednički kandidat, svjesni njegovih nevještih istupa, kada je išao iz pogrešne izjave u još pogrešniju, dovodeći svog potpredsjednika Jakova u neprijatnu situaciju da se umjesto njega izvinjava građanima i medijima.

Izgleda da su, poučeni tim neprijatnim iskustvom, u PES-u odlučili da umjesto mandatara Milojka u medije pošalju neke druge, ili kako oni misle, i prve do njega. Neke smo vidjeli u više nastupa na TV-u, a vjerovatno će i dalje tako nastaviti.Čudno mi je malo kako insistiraju da neki poslanici treba da vrate mandate svojim partijama, jer one su ih tu postavile, a neki baš I ne moraju. U tome ih, gle čuda, podržavaju i prepoznatljivi Milovi mediji, zaboravljajući kako je to bivalo do sada u praksi. Ono što smo vidjeli narod bi rekao “što ga brani, kad ga ne odbrani” već tonu još dublje u “istinu” koju oni jedino vide. Čuste li I to da odavno Crna Gora nema kadrove, sem njihovih svi su drugi tanašni. Oni javno uporedjuju kadrove koji su svojim glasovima stali uz njihovog prvo predsjedničkog kandidata za Podgoricu, a kasnije I za prvog čovjeka Crne Gore, sa onima koji su otvoreno bili protiv njega agitujući kod nas ali i javno obilazeći sa Milom i dijasporu. Naravno da je to legitimno, ali da se njima više vjeruje od onih koji su u borbi protiv tog režima I bili zatvarani. Mislim a ti glasnogovornici nijesu ni bili uz Mitropolita amfilohija I narod na Litijama.

Za sada nemam namjeru da ih imenujem,možda će se oni sami prepoznati, ali ostaću barem za ovaj trenutak kod one mudre Matijine “Reče mi jedan čoek”.

Ako je mogao Veliki Matija, zašto ne bi mogao i ja.

Napomena: Sadržaj teksta isključiva je odgovornost autora i ne odražava nužno stavove redakcije.