Piše: Petar Drašković – Šef Informativne službe NSD
Danas je Crna Gora u muci sa sobom. Kao da se izgubila u velikoj demokratskoj pobjedi pa ne zna šta će drugo sa njom nego da je oslabi i podijeli, umjesto ojača i sabere. Tu pobjedu još uvijek nije ispoštovao onaj kome je dužnost da to učini. Vlade još nema, iako niko ne brani da je bude, a građani je čekaju radi boljitka u ovoj zemlji.
Vjerovali ili ne, Vlade, očigledno, nema ne zato što je ogromna demokratska većina ne želi, nego baš zbog toga što je hoće i što je glasala za nju. Izbor naroda našao se pred porotom određenih njegovih izabranika pa neki koji su izabrani, sada kao da hoće da sude narodnoj volji. Oni bi da određuju ko može, a ko ne može u Vladu iz antiđukanovićevskog bloka gdje su svi imali isti cilj – da se porazi jedan autokratski režim i CG oslobodi privatnih vlasnika njene sudbine.
Da li će to biti Vlada ogromne većine naroda koja u Skupštini ima blizu 60 poslanika, a DPS jedva koji više od 20 ili Vlada koja će zatvoriti vrata izvornoj volji naroda i DPS vratiti na mjesto uticaja i važnosti koje im je narod uskratio? Ova pitanja bi svugdje u razumnom svijetu odgovornih ljudi bila suvišna i pomalo smiješna jer građani ne biraju da zemljom vladaju oni koji su izgubili nego oni koji su dobili njihovu podršku.
Zato je vrijeme da i mi u Crnoj Gori uradimo ono što rade Evropa i Amerika. Da na čelu budu oni koji imaju više glasova, a ne manje. U Americi nije pobijedio Tramp koji je izgubio nego Bajden koji je izbore dobio, niti je na čelu Turske onaj koga je Erdogan na izborima pobijedio, nego onaj koga je većinska Turska podržala.
Vlast treba da formiraju oni koji su je zajedno pravili u Podgorici, Beranama, Pljevljima i drugim gradovima širom Crne Gore. Kako to da se zajedno može u Glavnom gradu gdje živi skoro jedna trećina birača, a ne može na nivou države? Možete zamisliti kakva bi bila narodna reakcija da je danas u podgoričkoj lokalnoj vlasti umjesto koalicije „Za budućnost Podgorice“, koja je bila druga po osvojenim glasovima u demokratskoj većini, neko sa liste DPS-a. Glasači bi se sa pravom zapitali – Pa što smo onda birali kada biraju one koje mi ne želimo, a ne one koje smo mi izabrali?
Jasno je koliko bi ovakvi potezi oslabili demokratiju u Crnoj Gori i povjerenje naroda u izbore. Razočaranje će pritom biti veće ako se Vlada ne formira što prije sa svima iz ubjedljive demokratske većine.
Zašto bi neko birao Vladu sa 41 glasom u Parlamentu, kada se može imati ona sa 60 poslanika podrške gdje se svi slažu oko osnovnih ciljeva i dobra Crne Gore? Jedini odgovor na to pitanje je da neko želi Vladu u kojoj neki neće biti, a ne Vladu u kojoj ima mjesta za sve pobjednike iz demokratske većine. Vlada treba da okuplja i miri, a ne da dijeli i zavađa. To je jasno svakom dobronamjernom čovjeku. U suprotnom, neće slaviti pobjednici nego poraženi.
Zato svi trebamo pružiti ruku zajedništva u interesu Crne Gore. Odlučujuće je ko će šta uraditi u pravcu valorizacije narodne pobjede i formiranja jake i stabilne Vlade koja će biti uspješna i dugoročna. Izbor takve izvršne vlasti niko ne ugrožava, osim oni koji bi željeli da usporavaju ili odlažu njeno formiranje kako bi ona bila slabija i suprotna izraženoj većinskoj volji.
Ovo je vrijeme za rešavanje nesporazuma, a ne borbe za nove protivnike. Zaštitimo demokratiju, ne kvarimo ljude. Dogovarajmo se u dobru, a ne dijelimo u greškama i to će jedino biti dobro za narod i Crnu Goru.
Tako je sve jasno