Velika „dilema“ pred Srbima: Kako da ispune Makronovu ucjenu, a Lazar im dao vizu za Carstvo nebesko

Bilo bi vrlo zanimljivo da saznamo koji je to stručnjak i „veliki poznavalac“ srpske istorije posavjetovao francuskog predsjednika Emanuela Makrona da isporuči novu ucjenu Srbiji – odrecite se Kosova ili ćete ostati bez viza za putovanja u Evropsku uniju!

Jer, teško je pomisliti da je prvi čovjek zvaničnog Pariza imao vremena da smisli tako potkovan i genijalan zahtjev prema Beogradu, dodajući kobajagi da i Priština nešto ima da ispuni da joj se ne bi ukinuo vizni režim.

Takav „maestralan“ politički potez mogao je da iznjedri samo neko ko je temeljno analizirao kako Srbi kroz vjekove reaguju na ultimatume, pa je iz rukava izvukao vize i ponosno ih servirao Makronu koji je onda „matirao“ Beograd.

Sjetili se Julskog ultimatuma…

Taj seriozni analitičar sigurno je pročitao da je Srbija 1914. godine odbacila Julski ultimatum Austrougarske carevine pod prijetnjom objave velikog rata i golgote koja je potom pogodila svijet.

Sigurno je pronašao i da je Srbija odbila ključnu tačku da preda sopstveni suverenitet i dozvoli ulazak u zemlju austrougarskih istražitelja koji su imali zadatak da dokažu vezu Srbije sa Sarajevskim atentatom nad prestolonasljednikom Francom Ferdinandom.

Pošli su od Hitlera…

Makronov mudri savjetnik sto posto je natrčao i na lekciju u kojoj piše i da je Kraljevinu Jugoslaviju na proljeće 1941. godine Adolf Hitler ucijenio da pristupi Trojnom paktu.

I nema šanse da nije pronašao negdje u arhivama da su Srbi odbacili nacističku ponudu i da su podigli ustanak i položili ogromnu žrtvu u borbi protiv te sotone koja je zapalila planetu.

Lekcija iz Rambujea…

Lukavi saradnik predsjednika Francuske verovatno je iskopao i da je Srbija u Rambujeu 1999. godine, pod prijetnjom bombama, odbacila ultimatum NATO.

Ne postoji mogućnost da nije pročitao, ili da se ne sjeća, da je Srbija tada bila žrtva agresije najmoćnijeg vojnog saveza na planeti jer nije pristala da otvori zemlju za ulazak NATO trupa niti da preda Albancima Kosovo tako što će im dozvoliti referendum o ocepljenju.

Makronov detaljni analitičar je to, i još mnogo toga iz velike srpske istorije prikupio, dobro promislio, izmjerio kičmu našeg naroda, izvukao zaključke i donio „spektakularno rješenje“.

Po toj novoj uceni Francuske republike, Srbija će predati Kosovo i dozvoliti da ono uđe u Ujedinjene nacije kako Srbi ne bi ponovo čekali u redu za vize.

Po toj novoj političkoj procjeni Pariza, Srbima nisu svetinje na Kosovu nego na Azurnoj obali, u Berlinu, Briselu, na plažama Tenerifa i na bečkim bulevarima.

Makronova kalkulacija je da će se Srbi odreći Kosova kako bi naše penzionerke trošile povišicu u Mulen ružu na pariskom Monmartru, a klinci džeparac utopili da iz lože gledaju Real i Barselonu…

Viza za nebo

Naciji koja je kroz vjekove bila spremna da nestane ali nije bila spremna da se odrekne suverenosti i slobode, sada „vrlo promućurno“ prijete vizama za putovanja.

Da nije pomalo smjehotresno, bilo bi zaista ponižavajuće.

Jer, i pored mukotrpnog i dugotrajnog posla, jednu stvar je premudri Makronov savjetnik (pa i on je živ čovjek) izgleda ipak preskočio i prenebregao:

Srbi su 1389. godine na Kosovu polju dobili od Lazara vizu za nebo. A to je malo uzvišenije od „božanstva“ zvanog Evropska unija.

(sputnikportal.rs)