Principi bez Principa

Piše: Mitar Kovačević

 

Onomad Zdravko od principa 200% izjavi i ocjeni da će Crna Gora pristupiti EU u 2024. ako se bude marljivo radilo.

„Ovo je trenutak koji se neće više vratiti. Ako se ovaj trenutak ne iskoristi, čekaćemo da uđemo u EU sa drugim zemljama Zapadnog Balkana“, naveo je tad Krivokapić.

Obećaše mu tad to ambasadori, što bi naš narod rekao, naložiše ga.

Profesor Univerziteta, cijeli život na budžetu, uči za državne novce, al nije naučio da je na brdovitom Balkanu samo jedna jedina politika – bez Principa.

Jedini uslov koji je trebao ispuniti, pored zatvaranja pregovaračkih poglavlja, a što je, jel da, za eksperte trivijalno, bio je da u njegovoj Vladi Crne Gore ne bude Principa, rekoše mu tom prilikom.

Nije momenat, ipak je NATO članica, pa nije red da tu uspostavite nekakve Principe, razumite li vi nas!?

“To je šansa koju ne smijemo propustiti. Nije bitno ko je predsjednik Vlade! ” uzviknu tad Krivokapić.

I onda šta će, sinu mu ideja, prava profesorska, pa nije džabe učio toliko, pa uspostavi ekspertsku vladu i to na principima! Kako drugačije!? Da se Vlasi ne dosjete.

Nije DF ekskluzivni predstavnik Srba u Crnoj Gori, govoriše tad profesorovi eksperti u glas, pravdajući tako poklonjenje fotelje po porodičnim i prijateljskim preporukama i vezama, pozivajući se na preminulog Amfilohija, znajući da im neće moći reći niste u pravu i nemojte tako. A to su govorili oni koji se, gle čuda, nikad javno i ni u jednom jedinom dokumentu, ne izjasniše da su Srbi.

Kad je jedan od ministara javno pokazao da je od Principa, i da se neće zakunuti u genocid bez promišljanja, brže bolje ga profesor premijer izbaci iz Vlade, da se šansa ne propust, tj. da ne naljuti ambasadore. Posebno njemačkog.

I onda, nakon nepuna tri semestra, premijer profesor, prokliza preko aut linije, sam sebe izbaci iz igre, tj. kad je i sam uvidio da od ulaska u EU nema ništa. Neće on biti taj koji će se upisati zlatnim slovima u crnogorsku i europsku istoriju. Jer, nije bitno ko je predsjednik Vlade, osim ako mu ambasadori nisu obećali da će upravo on biti taj. Kao što su bili obećali Zdravkanu tad. Europa jedan!

Maestralno odigrano, Dritane! Iako URU kao partiju ne simpatišem, Dritan nije običan ni po čemu. Otkud sad Dritan u ovoj priči, pitate se. Pa Dritan je pustio Zdravkana da se saplete i prokliže preko aut linije. I malo ga pogurao. Bilo je dovoljno.

Mi Srbi ne bi smjeli zaboraviti da je gospodin Abazović jedini taj, koji je za skoro 30 godina imao i hrabrosti i razuma da stane uz Srbe, bez imalo straha, i da sa svojih 5% napravi prevagu i pomogne da se svrgne DPS i sateliti. I zaustavi višedecenijska sramota. Ne smijemo zaboraviti da je Dritan bio od Principa kad je bilo najvažnije, i to više puta, iako se s mnogim njegovim drugim potezima nećemo složiti. I ne smijemo zaboraviti da Zdravko nije bio ni od jednog principa, a ponajmanje od Principa. Dritanov najveći „nedostatak“je njegovo ime i porijeklo. Bode oči i uši u „gradžanskoj“ Crnoj Gori. Na žalost.

U međuvremenu, Zdravkanovi eksperti, gle čuda, postadoše političari, osnovaše partiju, izjaviše da je DF isto što i DPS, ne spomenuše pokojnog Amfilohija niti jedan put više.

I osvojiše najviše mandata. Doduše, očekivali su i više,ali šta je tu je. I Zdravko im se pridruži na podijum i nazdravi, uz osmijeh ko se zadnji smije…

Jedan od njih uzviknu da Dritan neće u njihovu Vladu po cijenu čak i njih samih!

Jer im je Dritan smjestio Do Kvona navodno. Nisu imali dovoljno mudrosti da shvate da su im Do Kvona namjestili „međunarodni partneri“, tj. oni što im otkriše tajnu principa bez Principa, da im pokažu kako se lako zaljulja ako se ne sluša. Zar možete zamisliti da se u Crnoj Gori otkrije svjetska kripto afera!?

I opet dođosmo do famoznih principa. Europa 2!

U nedostatku kreativnosti, novi mandatar i njegov tim prepisaše prvih desetak članova Ustava i ponudiše kao platformu za sastavljanje Vlade. Jer, sad ne mogu reći pravimo ekspertsku Vladu, a ne mogu ni reći da je jedini princip bez Principa. Da se Vlasi ne dosjete. Kao i prethodni put. Samo sad bez Dritana.

Pa kad im je stavljeno do znanja da Srbi ovaj put neće napraviti grešku kao sa profesorom premijerom, kao i da Dritan neće puziti i moliti za fotelju, onda je započela kampanja strašenja djece i njihovih roditelja četnicima, genocidom, proruskim faktorom (ma šta god to bilo), od uticaja Beograda (osim kad treba školovati, liječiti, pokriti finansijske rupe…), od toga da „međunarodni partneri“ nisu saglasni da Srbi budu u Vladi, jer bi to ukočilo brzi ulazak Crne Gore u EU i time uništilo budućnost iste te djece, da je rat na tlu Europe, i ostalim sličnim glupostima.

U njihovim glavama bi, kao i Europi 1, najbolje bilo da Srbi podrže Spajića i njegovu proeuropsku Vladu, skupa sa Adrijanom, Ibrahimbegom i Ðeljošajem, a zadovoljivši se samo mjestima „po dubini“. A vidjeli smo kako vraća Adrijan za poklonjeni mandat. Kao i čime pojedini manjinski dopunjavaju principe-npr. osuda ruske agresije na Ukrajinu je na prvom mjestu. Ali, bar su iskreni što jedini javno izgovaraju da neće u Vladu sa Principom.

Valjda je vrijeme se ova igrica oko sastavljanja Vlade nazove pravim imenom konačno- principi bez Principa.

Isto onako kao što je bilo kad je sastavljao profesor. Ponovo im je obećan brz ulazak u EU.

A jedini princip za sad su da Srbi, ako ikako može bez njih, ne smiju na ministarska mjesta. A ako baš budu morali radi onog famoznog broja 49, onda na neka mjesta s kojih ne mogu uticati na bilo kakva osjetljiva pitanja. Kao ni po broju, jer bi se onda izgubio „gradžanski“ duh. A gradžanstvo je na žalost spalo na vječno preglasavanje Srba, po principu bez Principa, tj. igru ajmo svi da glasamo protiv Srba. Izmišljeno još davno, nije crnogorski patent, već uvozno.

Vidjela žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Sprema se i ona za galop prema Europi. Jer, obećaše im. Nije šala! Spremni! Visoka je to politika! Za Principe tu mjesta nema, reče švapski ambasador. A bilo bi lijepo vidjeti gdje i kome mu je đed služio u trećem rajhu.

Kao i većina đedova ovih naših perjanica, europejaca sad. Sličan se sličnom raduje. Jedan od njegovih prethodnika je tražio oca ili đeda po Pivskim vrletima, zaostao iza Pete ofanzive. Kosti su ostavljali u Crnu Goru, fakat je.

Pa valjda ima pravo na mandat i on. Jasno nam je da su iz njegove perspektive, i Njemačka i njeni sateliti i lokalni saradnici, bili na pravoj strani istorije. Kao i da su Principi na pogrešnoj, terorističkoj.

Samo još da vidimo u koje škole su išli ovi naši eksperti, pa su te istorijske lekcije ili preskočili, ili zaboravili, ili se namjerno prave da su neznaveni.

Doduše, vidjećemo već za koji dan od čega su i od kojih su. I da li ih je birao narod ili su svi izbori u prethodne tri godine bili samo konkurs za izbor novog izvođača njemačkih i američkih i UK radova, umjesto odavno diskreditovanog vrha DPS-a.

Nije važno ko je premijer! Samo da nije od Principa!