Naši partijaši, saberite se

Piše: Milisav Popović

„Slaveni, dogovorite se! Mi ne vidimo razliku među vama“ – riječi su nekadašnjeg potpredsednika Skupštine Crne Gore, Arbanasa Gencija Nimanbegua. (Otkuda mu ime potonjeg cara Labeata kojega su ubili Rimljani?) Eto, kako jedan Arbanas brani našu kuću od nas. A jedan drugi Arbanas, Dritan, premijer, potpisao je Temeljni ugovor naše Srpske pravoslavne crkve u ime države Crne Gore sa srpskim patrijarhom Porfirijem.

Pa pošto nama pravoslavcima koji činimo oko 75 odsto žitelja Crne Gore to nije bastalo, neka je uradio on. Naravno, Albanci i Bošnjaci u Crnoj Gori jesu važni (ne mislim na „paramparčad“ Đeljošaja i Zenku), ali opstanka države Crne Gore bez međusobnog pomirenja Srbo-Crnogoraca u konačnom ne može biti.

Izuzetno je važno da ona parlamentarna većina nastala na izborima 30. avgusta 2020. godine, koja je slomila pljačkaški režim Mila Đukanovića, koji je razbratio državotvorne u Crnoj Gori, a ta se većina potvrdila na predsjedničkim redovnim i parlamentarnim vanrednim izborima ove 2023. godine – formira ne prostu nego apsolutnu skupštinsku većinu i stabilnu Vladu koja bi sve one sada nefunkcionalne institucije sistema – Ustavni sud, sudstvo, tužilaštvo … učinila funkcionalnim. Jedno je izvjesno – temelje nove 44. Vlade činiće „apostoli“ nastali „ispod čekića“ prof. dr Zdravka Krivokapića, premijera 42. Vlade, čijem padu se Milovo DPS „stado“ tako ludo radovalo. Samo takva Skupština i Vlada mogle bi odolijevati koliko neželjenom toliko neizbježnom uplitanju stranih ambasada u politički i svaki drugi život male Crne Gore. Svojevrsni je politički, a i moralni kretenizam kada ambasador NJemačke Felten, čija je žena Ruskinja, reži na Crnu Goru zato što ona njeguje viševjekovne bratske odnose sa Rusijom.

Ako bi nakon kompletiranja državnih institucija neka od partija koje čine skupštinsku većinu odlučila da politički solira prije isteka mandata, eto prilike za sve – hajd na nove parlamentarne izbore. Ali, ne u šumu, tamo gdje onaj Đonović, koji je bježao sa televizije „A+“, čeka Mila da zajedno dočekaju kurjaka, da ih on, ajde de, preskače, šta li…
Evo još malo šale koja to i jeste i nije. Kada bi predloženi mandatar Milojko ostao bez slova „j“ u svom prezimenu on bi postao Spaić – Mijović – Drekalović – Kuč. A biti Kuč znači znati opraštati – svakom, samo ne vojvodi Mirku Petroviću.

Kada bi Arbanas Dritan, još uvijek aktuelni, a po nekima i najuspešniji vršilac dužnosti premijera među 11 Milovih vlada, 7 direktnih, a 4 posredne – bio jedan od onih Arbanasa za koje je kučki vojvoda Marko napisao: „Srbine, brate, radi sa njima i uradićeš“ – Dritanu ne bi bilo teško da se izvini Milojku zbog one neprimjerene i jalove predizborne kampanje protiv njega. Zna se, jaki a ne slabi, i praštaju i traže oprost. Čini se, kada bi se već iskusni Dritan i uporni Milojko, našli zajedno u izbornoj većini, za Mila i njegove mafijaške kreature kojima se bavi Europol i Interpol, ne bi bilo skrivanja ni u mišjoj rupi.