BLAGO PORAŽENIM

Piše: SIBIN

„Samo nedeljom treba čitati Paskala!“ V.V.

Sioran veli da nas je Adam mogao poštedjeti Istorije, ali kako očigledno nije bio srećan u ljubavi, došlo je do pada.
Pad iz raja je najautentičniji događaj, čak uzvišen, jer kao trag daje Istoriju koja nam pokazuje da je čovjek, ipak, sve uzev u obzir, promašena investicija!
Mogu samo da se – sprdam ili očajavam… U međuvremenu, otaljavam život kao dugo poslepodne.
Mazačo je oslikao fresku „Progonstvo iz raja“, gdje vidimo – postiđenog Adama, i u kriku osviješćenu Evu. I veoma odlučnog Anđela koji ispraća iz vrta.
Taj – trenutak izglobljenja! – izlaska iz nadnebeske utrobe osjećamo svakim dahom, jer se odvijamo u smrti. Pitajući se: ima li ičeg prije smrti?
Raj sebi predstavljam kao muzičku halucinaciju. Uvijek se iznova opčinjavajući potonjim nihilistima, koji utočište nalaze u Mocartu, za kojeg Hajdeger tvrdi, a Hamvaš podsjeća, da je bio – „Božija lira“.
Pomalo od ovog materijala bilješkarim na selu, dokon na dolini koja je izdužena sjen, i kao da u njoj već mogu osjetiti nešto od Rilkeovog prisustva.