KO ĆE NASLIKATI SRPSKU GERNIKU

PIŠE: SIBIN

krvavi traktor

bježi sa ostacima kuće

u prikolici

dijete napadnuto muvama
…

Čitam, iako sam na (od)moru pa ne bih trebao, da je jedan susjedan nam narod, tj. njegovi predstavnici, ponosan na – „Oluju“, pogrom Srba, etničko čišćenje, na taj zločin o kojem se ne da misliti/pisati.

Negdje Hana Arent piše da se zločin dogodi tamo gdje postoji minimalna razlika. Da, ukoliko Drugi hoće da vještački insistira na razlici koju sebi nasilno pripisuje.

Srbi imaju svece i žrtve, dakle – ono najviše što se Bogu može prinijeti! Nažalost, to ne isključuje i javljanje trgovaca koji to „poetski“ ili novčano nastoje unovčiti.

Jedan što u CG vodi Hrvatsku stranku (i treba), očigledno da je ponosan na „Oluju“. Dobro veli Milena Dravić, da su prazni ljudi puni sebe.

Dakle: neprosvećeni, iznutra, u biću, zagađeni, etc.

Horvat Srećko je jedared falsifikovao…

Ovako: u Zagrebu, „majstore smrti“, nacističku infrastrukturu Zla, dočekali su zasipajući ih cvijećem. U Beograd su umarširali kao „vojska“ koja usamljena biva suočena sa užasom koju je učinila.

To bi Bursać D. trebao da vidi kao uvodne scene Kustinog filma „Underground“, na čijem je scenariju radio velikan kakav je Dušan Kovačević.