Drugolinijaši

Piše: Radenko Jelovac

Do 30. avgusta 2020. godine, tadašnja opozicija je glasno poručivala da je Crna Gora mafijaška država, dok su iz DPS tvrdili da su to isprazne priče i tražili dokaze. Danas, gdje god se okrenete, izleti neki dokaz o nedjelima prohujale vlasti i nova Skaj poruka gdje se pominje sami vrh te političko-kriminalne kamarile.

Takve DPS haračlije i mafijaše podržavali su mnogi koji su se nakon 30. avgusta pokušavali prodati za borce protiv nasleđa Mila Đukanovića. Istina je da su zapravo bili samo nastavljači tog sistema bezvrijednosti i najviše radili protiv onih koji su se decenijama borili da DPS postane ružna prošlost.

Vlada Zdravka Krivokapića bila je „meki jastuk“ za kriminalne strukture bivšeg režima i utočište za njihovu drugu liniju, takozvane preletače. Zdravko Krivokapić nije imao svoju stranku, a samim tim ni kadrovski potencijal da izvrši radikalni raskid sa prethodnom vlašću. Bezbojni Zoran Brđanin i meki Dejan Vukšić nijesu bili sposobni, a ni spremni da krenu u dekriminalizaciju društva.

Brđanin je bio druga linija prethodnog sistema, a Vukšića je politika počela da interesuje kada je već bio izvjestan pad DPS-a. Drugolinijaši su dobili šansu da se obračunaju sa svojim nadređenim. Ne može drugolinijaš Novović da se obračuna sa Borisom Savićem i Suzanom Mugošom. Ne može Vukšić da raskrinka Duška Markovića. Istinski borci protiv Milovog režima nijesu dobili šansu.

I Zdravko Krivokapić je drugolinijaš. On je bio desna ruka Radmile Vojvodić, osobe od najvećeg povjerenja Mila Đukanovića koja je harala Univerzitetom Crne Gore. Radmila je obezbijedila sve privilegije Krivokapiću za njegovu bezuslovnu podršku. Uostalom, Krivokapić je sam priznao da je glasao DPS najmanje 20 godina.

Jedino u Crnoj Gori je moguće da predstavnici nevladinih organizacija preko noći postanu vladini zvaničnici i funkcioneri. Većina njih je zajedno sa DPS-om godinama zastupala stavove protiv većinske volje građana. Linija je tanka od druge linije NVO-a do prve linije u Vladi Crne Gore. Tako su Jovana Marović, Ana Novaković Đurović, Dragiša Janjušević, Boris Marić, Boris Raonić i mnogi drugi postali veći političari od onih političara koje su podržavali ili kritikovali.

Milojko Spajić i Jakov Milatović su u stilu „objektivnih“ eksperata govorili da ih politika ne zanima, već samo struka. Sad su struku negdje zaboravili, a prešli u politiku. Naravno, glasali su Mila i tekovine 21. maja. I ne samo to, nego su i revitalizovali zaboravljene igrače DPS-a kojima su dali bolje pozicije u novoj Vladi nego što su imali u svim starim.

Drugolinijaši su se dobro infiltrirali u sve strukture društva, od direktorskih mjesta, zamjenika ministara, državnih sekretara, članova odbora direktora i to sve pod firmom „profesionalizacije institucija“. Nove stranke, a donekle i stare, žele da imaju što jači kadrovski potencijal i nasjednu na dobar CV, a da zanemare ljudske komponente. Od dobrog čovjeka može se napraviti dobar stručnjak, a od lošeg čovjeka, bez obzira na znanje, nema ni stručnjaka ni čovjeka.

Zato je Crnoj Gori, prije svega, potrebna moralna obnova jer je DPS uveo beščašće kao normalno stanje. Nije lako to postići, kao što nije lako voditi bitku protiv drugolinijaša. Oni su glavna prepreka da država raskrsti sa kriminalom i mafijom. To je bitno istaći i objaviti na sva zvona. Dok ima njih, biće i loših navika kriminogene hobotnice.