Neki to nazivaju diktaturom – kako Zeleni Duh Vremena opsijeda Njemce

Piše: Eric Gujer, glavni urednik NZZ
Prevod: Mirko Vuletić

 

Zeleni temeljno preuređuju njemačko društvo: energetskom tranzicijom i geneder-jezikom. Oni su odavno ostvarili kulturnu dominaciju, na primjer u medijima. Većina Njemaca misli veoma drugačije, ali koga za to briga?

U njemačkoj politici ključa. Uspon AfD je samo simptom toga, pravi uzrok leži negdje drugdje. Građani su umorni od koktela zabrana i moralnih zahtjeva koji sve više dominiraju njihovim životima.

Njemačko društvo mutira u ustanovu za prevaspitavanje, koja svoje zatočenike uči kojim autom da voze, koji sistem grijanja da koriste i kako da korektno govore. Većina Njemaca se protivila gašenju preostalih nuklearnih elektrana, kao što je i protiv nametnutog ukidanja proizvodnje automobila sa motorem sa unutrašnjim sagorijevanjem i grijanja na fosilna goriva.

Njemci takođe ne žele da ih maltretiraju izvještačenim i nakaradnim genderisanjem, tzv. “rodno osjetivim jezikom”. Jeste je to u odnosu na budućnost snabdijevanja energijom sitnica, ali upravo stoga stvar postaje još gadnija. Čak i mlađi ljudi, a o starijima da i ne govorimo, masovno odbacuju ovo pomodno lijevo unakaženje jezika. Što ne sprječava javne servise da budu još strastveniji u genderisanju, iako im zakonska obveza glasi da prave radio i tv programe za svoje korisnike -koji prisilno svi moraju da plate globu za plate javnih servisa- a ne protiv njih.

Ovdje se, u malom, može posmatrati duh podučavanja i paternalizma koji je sada prožeo svu njemačku politiku. Taj Zli Duh ima ime: Zeleni Zeitgeist (Duh Vremena). Zahvaljujući strpivom maršu kroz institucije, on se proteže daleko i dublje od onoga što jedna partija može da odredi. To je odavno postao pravi društveni fenomen.

Ko ne glasa zeleno, taj je izopštenik

Za razliku od CDU i SPD , koji su u prošlosti kontrolisali predpolitički prostor od sindikata do crkava, Zeleni osvajači su svuda nametnuli svoju kulturnu hegemoniju.

Godišnji sabor njemačke protestantske crkve se više ni u čemu ne razlikuju od kongresa zelenih partija: isti visokomoralni ton, ista vjera u smak svijeta. Neizvjesno je samo šta će prvo doći – Strašni Sud ili klimatska katastrofa.

Zeleni Zeitgeist vija masovno i u medijima. Na javnom servisu kao i u mainstreamu pretežno ljevičarsko-liberalnih privatnih medija, ali čak i kod jednog inače mudrog novinara jednog njemačkog medija građanske orijentacije može se pročitati sledeće:

„Postaje ozbiljno. 6. jul je vjerovatno bio najtopliji dan koji je planeta Zemlja ikada doživjela od početka mjerenja. A u maloj zemlji koja se zove Njemačka, CDU i CSU proglašavaju Zelene za svoje glavne protivnike.”

Što znači: svako ko ne glasa za Zelene ili se nije javno slizao sa njihovom ideologijom i politikom čini sebe saučesnikom u istrebljenju čovječanstva zbog “zagrijevanja planete”. Većina njemačkih novinara tačno tako razmišlja i piše.

Njemačke novinare takodje ni najmanje ne ometa činjenica što njihove katastrofične objave o “najtoplijem dana ikad” nisu zasnovane na konkretnim mjerenjima već na kompjuterskim modelima. Takvi modeli ne liferuju činjenice, već u najboljem slučaju koliko-toliko vjerodostojne pretpostavke.

O ovim modelima svaki normalni novinar bi morao da izvještava u teškom konjunktivu, a nikad i nikako ne u indikativu. Ali upravo to čini apsolutna većina njemačkih medija, namjerno sluđujući sopstveno stanovništvo. No ko će bre da se muči sa nekakvim tamo pravilima novinarskog zanata kada zeleno-uspaljeni lijevi žurnalista svojim tekstom eto sada upravo spasava cio svijet?

Njemački novinari i političari kreiraju atmosfere koja se bez ikakve dramatizacije mogu nazvati teško histeričnom. Mediteranske zemlje ne pate prosto od toplotnog talasa, već „klimatske promjene uništavaju cijelu Južnu Evropu. Jedna era ide svome kraju.“ Ovo piše stanoviti Karl Lauterbach, trenutno turista u Italiju a inače SPD-njemački savezni ministar zdravstva. Poznat po tome što je za vrijeme pandemije korone narod Njemačke bacao u očajanje i strah svojim komentarima i odlukama. Jeste da se Bogu hvala nikad nije pojavila „ubistvena varijante” virusa koji će istrijebiti čovečanstvo -kako je on neumorno najavljivao– ali glavna caka je upravo i bila medijsko masovno širenje njegovog lijevog proročanstva o propasti svijeta.

Puzajući religiozni aspekt ovog novog njemačkog Zeitgeista uznemirava mnoge ljude i ne odražava se samo na dobre rezultate anketa za desničarsko-populističke partije. Otpor protiv ovog njemačkog zeleno-crvenog javnog političkog ludila je sve jači, a rječnik konfrontacije sve grublji.

Istraživač javnog mnjenja Manfred Güllner trenutnu situaciju u Njemačkoj otvoreno opisuje kao „jednu vrstu političke diktaturu”. Majušna, elitna lijeva manjina u višem obrazovnom i dohodovnom rangu brutalno nameće svoje vrijednosti velikoj većini onih koji misle posve drugačije, rezimira on u intervjuu za „Welt”.

No u Njemačkoj realno nema nikakve diktature, čak ni neke autoritarne vladavine. Ono što masovno nervira sve veći broj birača je prava “prosvetiteljska opsada”.

Zelenom Zeitgeistu nije dovoljno da se koncentriše na pojedinačne, zaista velike probleme poput energetske tranzicije. O čemu se može i mora diskutovatii, kao i o budućnosti socijalne države ili puzećoj deindustrijalizaciji Njemačke.

To je baruština koju je još u svoj vakat sociolog Maks Veber preporučio političarima da isuše. Što predstavlja ogromni izazov. Racionalni političari bi definisali prioritete i fokusirali se na jedno pitanje.

Ali ovovremena njemačka sekularna Zelena Religija želi više, čime kod stanovništva stvara utisak trajnog opsadnog stanja. Ona želi da obuhvatii i preoblikuje život Njemaca u svim oblastima. Zato se ona tako usrdno posvećuje kvazi-trivijalnostima poput rodno osjetljivog jezika.

Društvena politika je stvarno bojno polje na kome se Zeleni i njihove frontovske organizacije tako zagriženo vrve. Oni znaju da je to jedini način da se postigne i osigura kulturna hegemonija. Međutim, ovo građanima Njemačke daje osjećaj da su zamorci u velikom lijevom eksperimentu koji ima za cilj uzgoj Novog Čovjeka.

Primjer je nacrt Zakona o Samoopredjeljenju koji maloljetnima omogućava da slobodno biraju svoj pol. Svake pola godine. Drugi je Zakon o Jednakom Tretmanu. Zeleni nastupaju korak po korak: strateški. Zakon, sam po sebi, ne daje osnov za fundamentalnu kritiku. Ali suma svih zelenih zakona međutim zatvara prsten oko njemačkog društva. Tako funkcioniše čuvena “taktika sječe salame”: komad po komad, mic po mic, korak po korak.

Ferda Ataman, Turkinja sa njemačkim pasošem, od 2022 specijalni Povjerenik njemačke lijeve savezne vlade za “Antidiskriminaciju” i ekspert za “diverzitetnost” -a koja inače permanentno javno Njemce diskriminiše kao “narod krtolaša” jer rado jedu krompir u svim varijantama pa je upravo stoga idealni lijevi funkcioner za temu antidiskriminacije- želi da značajno proširi Zakon o Jednakom Tretmanu. Treba sniziti nivo prepreka za konstataciju diskriminacije, veli ona. Istovremeno, lijevim udruženjima i grupama treba dati zakonsku mogućnost da tuže bilo koga, iako se njih konkretni eventualni slučaj uopšte ne tiče niti ih pogađa.

Sem toga, traži Ataman, treba u krivični zakon Njemačke dodati nova krivična djela, kao što su karakteristike „socijalni status“ i „nacionalnost“. A i ustav treba promijeniti. Tamo gdje vrlo precizno piše „iz razloga rase“, u budućnosti bi trebalo da bude dovoljna proizvoljna pravna formulacija „rasističko pripisivanje“.

Gdje ima raja, postoji i pakao

Več sada bezbrojne naručene i dobro plaćene lijeve studije označavaju Njemce kao rasističke, antimuslimanske, transfobične ili ksenofobične. Omiljena formula ovog vrlo upitnog kruga lijevih “stručnjaka” glasi „strukturalnost“. Bez obzira koliko se pojedinac trudio da ne bude rasista ili antimusliman, on je i dalje neopozivo kriv za strukturnu diskriminaciju jer na to utiče na društvo u cjelini i on tu, kao individua, ne može ništa. Vječno kriv jer je Njemac. Savršena kvazi-intelektualna zamka.

Ako se predlozi SPD-drugarice Ataman prihvate, ovaj masovno zlonamjerni stav prema Njemcima u Njemačkoj će biti lako zakonski sprovesti. Svaka zamisliva manjina u Njemačkoj već sada ima moćnu lobi-grupu. I svi će momentalno iskoristi svoja “nova prava” masovnim tužbama. A ako izgube na sudu, to će, po zakonu, biti neoborivi dokaz strukturalne diskriminacije — do besveti samoispunjavajuće proročanstvo.

Koliko je savršeno harmonično borbeno lobiranje ljevice i pravosuđa, pokazuje jedan slučaj u Berlinu. LGBT-komesar vlade njemačkog grada-države Berlin podnio je krivičnu prijavu protiv jednog čuvenog njemačkog novinara koji je u svom tekstu kritikovao isticanje LGBT-dugine zastave ispred sjedišta gradske policije. Kako god da sad sudije odluče, LGBT-komesar postiže svoj cilj: medijalni lijevi gnev zbog navodnog LGBT-neprijateljstva će se još više rasplamsati.

Upravno na ovaj način Zeleni Zeitgeist stvara svoj Perpetuum Mobile, a opsadni lijevi prsten oko njemačkog društva se još više steže. Ljudi se plaše da će ih inflacija, posrnula privreda, i povrh toga, klimatska transformacija posrnule ekonomije učiniti gubitnicima: kao zaposlenima, bilo da su vozači, kuvarice, radnici, vlasnicima kuća ili kirijaši. Stoga su u pravu svi glasači u Njemačkoj kada ovaku politiku njemačke lijeve savezne koalicije -koja predano brine o svakoj zamislivoj manjini ali totalno ignoriše brige apsolutne većine stanovništva- smatraju znakom propasti njemačkog blagostanja. Ali stanimo: jel se neka od političkih partija Njemačke uopšte bavi ovim strahovima njemačkog stanovništva ?

Činjenica je da lijevi proroci propasti najavljuju da će se Velika Transformacija njemačkog društva desiti bez ikakvog gubitka blagostanja. Upravo to čini građane Njemačke još sumnjičavijim prema njima.

Tamo gde nijedan scenario ne može biti dovoljno oštar i nijedno upozorenje dovoljno mračno, gdje je svaki Njemac neprijatelj islama a svako ljeto rekordni vrućinski debakl, restrukturiranje industrijskog društva i “povratak prirodi” odjednom biva obojeno u optimistički svijetlo ružičasto.

Takve kontradikcije i nelogičnosti samo još više podstiču društveni strah i neizvjesnost. Ali kao i svaka pristojna religija, Zeleni Duh Vremena poznaje i pakao i raj. A samo Zeleni i zeleni mediji određuju ko će u njihov pakao a ko ne. Savršeni recept kako da u Njemačkoj dovedete AfD na vlast.