RT Balkan na sjeveru Kosova i Metohije: Ovdje svako može biti uhapšen u svakom trenutku…
„Proglašenjem ‘Civilne zaštite’ i virtualne ‘Sjeverne brigade’ za terorističke organizacije Kurti nam je još jednom, po ko zna koji put, naročito za poslednjih pola godine, poslao poruku da idemo odavde, da ovdje niko nije siguran, da ovdje svako može biti uhapšen u svakom trenutku, da na Kosovu, za svakoga od nas mogu naći dva svjedoka koji će nas optužiti za bilo šta što im padne na pamet. Mi ovdje živimo sa stalnim prijetnjama i spiskovima za hapšenje za vratom, a kakav je to život, samo mi znamo“.
Ovako Srbi iz Sjeverne Mitrovice za RT Balkan opisuju atmosferu u kojoj žive i oni i njihove porodice, njihova djeca nekoliko dana pošto je Kurtijeva odluka da se „Civilna zaštita“ i tzv. „Sjeverna brigada“ proglase za terorističke organizacije objavljena, potvrđena i u službenom listu tzv. Kosova.
„Nikako ne treba zaboraviti da su pripadnici ‘Civilne zaštite’ ugašene prije osam godina, integrisani u kosovske institucija, ali i da je u njoj bilo oko 750 ljudi. Znači li odluka Prištine da svaki od tih ljudi danas, sjutra, može biti uhapšen, optužen i osuđen kao terorista na višegodišnju robiju samom činjenicom da je u nekom trenutku pripadao toj organizaciji? A, ako znamo kako su hapšeni, kako je do sada suđeno Srbima na Kosovu i Metohiji, kako su prištinski tužioci lako nalazili svjedoke za bilo šta što im padne na pamet, jedini zaključak je da oni mogu da optuže bilo koga za bilo šta a ova odluka im je veliki korak u tom pravcu“, kaže jedan od naših sagovornika iz Sjeverne Mitrovice.
A tek za pripadništvo „Sjevernoj brigadi“, organizaciji koja, ponavljaju to svi u Mitrovici, postoji samo na internetu, u virtuelnoj stvarnosti, mogu optužiti bilo koga, ovde sve zavisi, kažu naši sagovornici, od mašte prištinskih tužilaca.
Naši sagovornici podsećaju da je Milun Lune Milenković, kikboks trener iz Sjeverne Mitrovice uhapšen prije par nedelja pod optužbom da je jedan od vođa „Civilne zaštite“ u Severnoj Mitrovici.
Iako je tzv. vlada u Prištini odluku o proglašenju „Civilne zaštite“ za terorističku organizaciju donijela posle hapšenja Milenkovića i iako ona ne bi trebalo da važi retroaktivno, važeći Krivični zakon tzv. Kosova već je predvidio drakonske kazne za terorizam definisavši da su „teroristički akt i napad izvršenje svakog dijela u namjeri da se zaplaši stanovništvo, da se primora državni organ, vlada ili međunarodna organizacija da uradi ili da se uzdrži od neke radnje, ili da se ozbiljno destabilizuje ili uništi temeljne političke, ustavne, privredne ili društvene strukture Republike Kosovo, druge države ili neke međunarodne organizacije“.
Krivičnim zakonom kazne za terorizam su od pet godina do doživotnog zatvora kao i novčana kazna od pola miliona evra.
„Kada na sve ovo što se dešava dodamo način na koji funkcioniše kosovsko pravosuđe, da za pohapšene ljude mjesecima već nema jasnih optužbi, nema dokaza krivice, da se hapse ljudi na čiju je imovinu neko bacio oko, da ništa lakše nego naći dva ili koliko je već potrebno svjedoka za bilo kakvu optužbu, da se svjedoci saslušavaju po kućama, stanovima, da tužioci na suđenjima sugerišu svedocima šta i kako da kažu, onda je još jasnije sa čim se mi ovde suočavamo i kakva je ta kosovska ‘pravda'“, kaže jedan od naših sagovornika iz Sjeverne Mitrovice. Mimo najnovije odluke tzv. vlade u Prištini da „Civilnu zaštitu“ i „Sjevernu brigadu“ proglasi za terorističke organizacije, Kosovom, a naročito Sjeverom godinama unazad kruže različiti spiskovi za hapšenja Srba.
Neki od tih spiskova su nastajali u ko zna kakvim kuhinjama, cilj im je uglavnom bio unošenje straha, nemira među ljude, ti spiskovi posle objavljivanja bili su čitani i iščitivani do poslednjeg imena. U drugim slučajevima, te spiskove u javnost su iznosili i najviši kosovski zvaničnici, poput Aljbina Kurtija koji je nekoliko dana posle sukoba Srba i KFOR-a u Zvečanu, na sjednici Skupštine tzv. Kosova iščitao imena 30-tak Srba koje je bez bilo kakve zadrške, primjene načela nevinosti dok pravosuđe ne odradi svoj posao, bez dokaza optužio da su „organizatori nemira na sjeveru Kosova“.
Da spisak koji je pročitao Kurti nije bio ni malo naivna stvar, govori serija hapšenja koja je na sjeveru uslijedila – gotovo svi uhapšeni optuženi su za napade na lica pod međunarodnom zaštitom, za izazivanje nereda, napad na ustavni poredak tzv. Kosova. Na sjednici skupštine, Kurti je rekao da su neki sa njegovog spiska već pohapšeni, iščitavši njihova imena.
Kolika je pravna sigurnost Srba na Kosovu govori i saznanje portala „Kosovo onlajn“ da je Nenad Orlović, lišen slobode u Sjevernoj Mitrovici prije desetak dana, uhapšen na osnovu usmenog telefonskog naloga što upućuje na zaključak koji je prenio ovaj portal da „policijskim akcijama na sjeveru rukovodi ministar Dželjalj Svečlja lično, u koordinaciji sa premijerom Aljbinom Kurtijem a bez prethodne saradnje sa tužilaštvom ili sudom“.
„Tužioci nisu od policije dobili bilo kakav spisak sa imenima osoba za kojima se traga, već ih policija hapsi po spisku i nakon hapšenja i ispitivanja uključuju tužilaštvo i dostavljaju dokaze“, potvrdio je za Kosovo onlajn jedan od bivših tužilaca na Kosovu.
Još je veću pometnju na Kosovu napravila informacija objavljena polovinom decembra prošle godine, odmah posle hapšenja Dejana Pantića, Miljana Adžića i Slađana Trajkovića, da tzv. vlada u Prištini sprema hapšenje 230 Srba. Jedan beogradski dnevnik tada je, čak, objavio spisak od 600 imena Srba sa sjevera Kosova i iz enklava južno od Ibra.
„Znam neke od ljudi sa tog spiska i dobro znam kako su se ti ljudi tih dana osjećali, kako je bilo njihovim porodicama, kako su svake noći strepjeli da će im policija zakucati na vrata i kako strepe i dan danas. U nekim slučajevima spiskovi koji su se pojavili imali su osnova, neki ljudi sa tih spiskova su pohapšeni, u drugim slučajevima ti spiskovi su plasirani samo da se pojača nesigurnost, da se unese novi strah među ljude, da neki ljudi dobro razmisle hoće li nastaviti da žive na Kosovu ili će pokupiti stvari šta imaju, staviti porodicu u kola i krenuti u centralnu Srbiju. Podle su to igre“, rekao je jedan od naših sagovornika.
Opšta nesigurnost i strah, su već mjesecima unazad pojačani ne samo hapšenjima Srba po Leposaviću, nego i stalnim paradiranjem prištinskih specijalaca putevima sjevera KiM, ponekad i samim centrom Sjeverne Mitrovice, postavljanjem punktova, kontrolama, pretresima…
„Bukvalno ne znam čovjeka, ma koliko bio pošten, miran, da mrava nije zgazio, koji ne strepi da se nađe ne nekom spisku iz ko zna kog razloga. Teško je i zamisliti kako nam je bilo prije koje veče kad su se specijalci pojavili u oklopnim kolima u centru Sjeverne Mitrovice, pod naši prozorima, kad su istovremeno, punktovi bili postavljeni na svim izlaznim putevima iz Sjeverne Mitrovice, na Malom Zvečanu, prema Čabri i Suvom Dolu, u Mikronaselju, u Bošnjačkoj mahali, kod NIS-ove pumpe, kad smo, bukvalno bili opkoljeni, i kad nismo znali ni šta se dešava, ni šta se sprema“, kaže naš sagovornik.
Uz sav strah, prijetnje, neizvjesnost, naši sagovornici iz Sjeverne Mitrovice jednu stvar ipak ne zaboravljaju da kažu:
„Jasne su nam njihove namjere, jasna nam je želja da nas držanjem u strahu, neizvesnosti, tjeraju, porodicu po porodicu da odlazimo, ali, ima nas koji nećemo na to pristati, ne možemo, nemamo kud odavde, zato što je ovo naše. Desi se čovjeku da pregrmi strah, onda mu postane svejedno. Ponekad je obraz, ponekad je čast, ponekad je ljubav prema ovoj zemlji, porodici, ponekad je obaveza prema precima jača i od sveg tog straha, od svih pritisaka“, riječi su jednog od naših sagovornika.
RT Balkan