„FILIPU NEJAKOM“ I BIVŠEM: MINISTRU, (…) I POČASNOM PREDSJEDNIKU, A SADA „VEOMA ZABRINUTOM I (…) UPLAŠENOM ZA (…) !?

Piše: Dr Momčilo D. Pejović

 

Da ne pročitah u medijima izvode iz intervjua Filipa Vujanovića, dat Bi-Bi-Siju od prije nekolika dana, ne bih povjerovao da je bivši ministar, premijer u dva mandata, predsjednik države Crne Gore u tri mandatau, i počasni predsjednik a sada penzioner (sic!) izjavio: „Ja sam veoma zabrinut, a rekao bih i uplašen šta će biti s Crnom Gorom? Da li uistinu „Filip nejaki“ zaista tako misli veoma ozbiljno i ima jake razloge za zabrinutost i strah da ne izgubi Crnu Goru?

Bijah, gotovo, na njega kao političara „potpuno” zaboravio!? Još od vremena kada je bio premijer i kada sam mu prije više od dvije decenije u tri – četiri otvorena pisma, javno se obraćajući, rekao da mi njegov državnički rad sve više liči na osobu koju ne zanima pravo i pravda odnosno advokatska profesija ili kjarijera, i da sve više naginje osobi političara; a koja misli tako nastaviti svoj radni angažman tokom obavljanja državničkih poslova bilo ministra, premijera u dvostrukom mandatu, pa dalje stigavši čak do trostrukog mandata predsjednika i na kraju je završio svoju radnu karijeru političara kao „počasni predsjednik“ države Crne Gore!

Podsjetiću sada, već bivšeg „počasnog predsjednika”, (naj)prvog po redu tog visokoga državničkog ranga, da mi je bio mnogo zamiritao dok sam se borio sa bivšim direktorom Istorijskog instituta koji je bio u stanju odnosno na funkciji V. D. direktora punih pet godina i opet ga postavi(li) da bude direktor, a bogme i dobrim dijelom zaslugom Filipovom, koji je kao tadašnji premijer na sve (ne)zakonitosti u Istorijskom institutu pogolemo žmirio, i tada je bio uveliko poznati, visoko cijenjeni i uvaženi sa renomeom uglednog advokata!

Nadajući se da će tako ugledni pravnik i advokat, a uz sve to još i premijer u Vladi Crne Gore  poštovati i primjenjivati zakonske propise i jednakost svih građana pred zakonima te prve „ekološke i demokratske (pro)evropske države” obraćao sam mu se javno nekoliko puta da bih spriječio nezakonitosti, koje su se odomaćeno sprovodile iz godine u godinu u tadašnjoj najstarijoj naučnoj ustanovi Istorijskom instiitutu Crne Gore, u kojoj sam svoj radnik vijek proveo, a da na to niko od državnih organa nije glavom obrtao, pa ni on kao premijer tadašnji u dva mandata!

Vidjevši da je sve što pišem odnosno da moja obraćanja otvorena i javna su uzaludna bio sam „primoran” da na njih stavim tačku time što ću njemu kao premijeru otpisati, na kraju: Ćutanje je Vaše odobravanje! Predsjedniče Vlade, ja Vas ne priznajem! (Objavljeno: „Glas Crnogoraca“, Podgorica, 05. jul 2001. godine, str. 12). I tako sam se dugo godina toga (pri)drža(va)o i samo negdje kasnije sam o njemu još jedan tekst objavio (Bavio sam se KAP-om, doktorirao bih na njemu! IN4S.NET, utorak, 18. jun 2013. godina; JAVNI SERVIS.ME, petak, 21, jun 2013. godine.) i sa time završio naše javne i privatne kontakte!

Vjerujte mi na riječ, a bogme do današnjega dana, „rekao bih“, i dalje mnogo držim do nje, nijesam mislio ni sada se javljati! Međutim, kad bi (ne)iznuđeno rekoh da se glasnem samo iz razloga podsjećanja na njegovu pravnu principijelnost i reagovanje na neke nelegalne pojave koje se dešavaju u Crnoj Gori i koje su se dešavale i za vrijeme njegovog premijerskog mandata i(li) predsjedničkog, čak trostrukog upravljanja državom Crnom Gorom, a baš nije bio ni tada tako „veoma zabrinut“, niti „rekao bih uplašen“ šta će biti s Crnom Gorom!? Od tada prođoše, izgubljene zaslugom političkog stada drps-ovaca i naravno njegovom kao premijera i predsjednika države Crne Gore, više od dvije decenije! A Crna Gora je i dalje „nezavisna“ pod „beskrajnim nebeskim svodom“ i još benefitima NATO-vskim „omoćala, učvršćena i osnažena“, a on kao bivši „počasni predsjednik“ ima podebelu penziju za razliku od moje malenkosti koji sam, ipak, doktor istorijskih nauka u naučnom zvanju višeg naučnog saradnika ili vanrednog profesora, a nije mi moglo biti da u (p)ravnoj proceduri dobijem zvanje redovnog profesora jer, kako rekoše stručnjaci „nije(sam) napisao ni jednu knjigu“ niti sam „tako lijep i mnogo dobar čovjek“, što su bile „naučne reference“ koje su krasile pojedine politički podobne pojedince na Univerzitetu Crne Gore! Tako je to bilo tada i bogme sam i na to obavezno reagovao, javno u nekolika navrata!

Bivši ministar, premijer, predsjednik države Crne Gore nije reagovao niti je bio toliko „zabrinut“ a još manje „uplašem šta će biti sa Crnom Gorom“, a još i manje sa najstarijom naučnom ustanovom Istorijskim institutom Crne Gore, dok su oni bili na vlasti kao „najjača i najbrojnija partija udružen(o), on sa Milom njegovim partijskim kompanjonom i nesmjenjivim liderom!

Tada je sve „cvjetalo“ i bilo bez kriminala i korupcije na visokom državnom niviou, institucije su radile besprekorno, i naravno Vesna Medenica tri puta birana na najvišu sudsku instancu, a brojne afere: šverc cigareta i „bijeloga praha“, Avala, Zavala, Limenka, Ramada, Snimak, jedan milion X 11 uplatnica jednog istog miliona, Telekom, Državni udar i tako dalje, pa to „Filipa nejakog“ nije ni najmanje „zabrinjavalo niti plašilo“, jer su bili na proevropskom putu sa devizom-motom „Da je vječna Crna Gora“!

E to je taj bivši ministar, premijer, predsjednik i „počasni predsjednik države Crne Gore“, koji je tek danas „veoma zabrinut, i rekao bih uplašen što će biti sa Crnom Gorom“! Da nije toliko bolno i teško po građane Crne Gore onda bi bilo presmiješno da se jedan bivši političar kalibra „Filipa nejakog“ javlja i reaguje na trogodišnji period kada je on zajedno sa Milom odnosno „Sedmak Čobaninom“ i partijom politički poraženom bio primoran biti u opoziciji.

Zar nama građanima takav i njemu slični političari treba da i dalje kroje kapu i životni standard određuju na „visokom“ evropskom prosijeku od 478,00 eura, a uz sve to još da ga poslušaju da se udruže kao koalicija DRPS i pobjednička partija „Pokret Evropa Sad“? Ne umije izabrati „Filip nejaki“ kako bi još desetak godina glođao ovo malo državnoga budžeta i bio na jaslama državnim i grbači građana!? Izgleda da mu je penzija mala i ne može pohvatati sve njegove egzistencijalne potrebe, a možda mu i djeca nijesu zaposlena i situirana?!

Naravno, bez dileme, htio sam se glasnuti povodom budućeg i „gorućeg pitanja“ formiranja 44-te, i ujedno ponešto reći o prethodnoj „novoj evropskoj“ 43. i onoj staroj „avgustovsko-manjinskoj“ po redu 42. Vladi crnogorskoj! Ali ne, zasigurno, barem još do početka jula mjeseca ili tamo oko Vidovadne tekuće godine!

A zašto tako „kasno”, ako me već pitate, odgovor bi bio da će se sve stranke odnosno njeni lideri utrkivati, nadgornjavati, nadigravati i ujedno iscrpljivati u odavno politički prežvakanim pregovorima ili dogovorima sa jednim(a), drugim(a) ili trećim(a) liderima kao „pobjednicima” skorašnjih vanrednih parlamentarnih izbora. U svemu tome posebno će manjiske partije odnosno njeni lideri imati svoje zahtjeve u skladu sa „političkim programima”, ličnim potrebama i liderskim ambicijama, a sve uvijeno u oblandama koje su usmjerene na „zadovoljstvo građana” i njihovog i poboljšanja životnog standarda, nadasve u cilju pridruživanja Evropskoj zajednici!? Samo ne znam zašto su tako dugo čekali svoga velikog najjačeg koalicionog partnera da ih politički voza po slijepim kolosjecima do Evropske Unije dovodeći ih do „predvorja EU”, koje ima malo „odškrinuta – otvorena vrata“ i za Crnu Goru, kao najdalje (od)makloj u (is)punjenju „evropskih zadataka” za učlanjenje, samo par godina više od decenije traganja, obećanja, čekanja i zanovijetanja političkoga subjekta drps-ovaca! A oni su odavno prepoznati kao Milovi glasači i politički igrači, jer nikako bez njega ne mogu to su pokazali mnogo puta do sada svojim političkim igricama u prethodne tri godine, a pride da ne pominjemo deceniju unazad!

Naravno, oni će pokušati i dalje da budu „tas na vagi” ili „kamičak u cipeli„, ali s prikrivenom političkom namjerom da se vežu zao svog bivšeg koalicionog partnera. To je tako očigledno u ovom tek nekoliko proteklom vremenu postizbornom, gdje su tobože privrženi budućem mandataru iz redova stranke koja je dobila najveći broj glasova odnosno poslaničkih mjesta tj. PES- u!

Ono što me je (p)okrenulo da se pr(ij)evremeno glasnem jeste velika (pre)zabrinutost koju iskaza niko drugi do nekad prvi u državi Montenegrinskoj i ujedno bivši „počasni predsjednik” Crne Gore „Filip nejaki“, tako u narodu (pr)ozvan od velike milosti ili ljubavi koju je uživao među građanstvom crnogorskim i monten(ij)egrinskim, u svom javljanju oko formiranja buduće 44. Vlade crnogorske!

Zar nije pomalo čudno da se bivši „počasni predsjednik” odnosno „Filip nejaki” makar malo zabrine za zdravstveno stanje njegovog bivšeg partijskog drugara „sveca iz Grblja” odnosno Svetozara Marovića, ideologa svih drps ovaca, a koji je već nekoliko godina na „psihijatrijskom liječenju” u Beogradu! Trebao bi ne samo da se „veoma zabrine” nego i da se uplaši za zdravlje ideologa „Rata za mir” odnosno „Mir je pobijedio rat”!

Bilo bi tu još mnogo toga da se nabraja „Filipu nejakom”, ali nemam namjeru dalje trošiti riječi, jer sam u svojim prethodnim tekstovima dovoljno rekao! Samo bih naglasio da se Filip nejaki mnogo ne brine o  državi Crnoj Gori, građanima u njoj, standardu, nezaposlenosti, poštovanju i primjeni zakonskih propisa i tako dalje, jer dok je bio ministar, premijer u dva mandata, predsjednik države u tri mandata, nije pokazivao neku ličnu, partijsku-stranačku ili državničku zabrinutost; tako da sada njegova „velika zabrinutost i uplašenost” djeluje malo politički posprdno a sa namjerom da njegovo dalje političko angažovanje u politićkom životu pobjedničke stranke je sasvim izlišno, deplasirano i dobrim dijelom barem meni (pre)smiješno!

Kada bi bio donijet „Zakon o lustraciji” i ujedno zaživio onda bi realno bilo da se „Filip nejaki” malo “„zabrine” i „rekao bih uplaši“, a posebno kad bi počelo (pre)ispitivanje političke i državničke odgovornosti za mnoga pitanja iz djelokruga nadležnosti u kojima je imao izvjesnu ulogu kao javni funkcioner na najvišoj državničkoj funkciji. Evo, na primjer, zašto nije zabrinut što njegov stranački drugar „Sedmak Čobanin” odnosno Milo ne objasni razloge svoga državno-privatnog putešestvija do Pariza a potom Majamia, od kako nam reče „posebnog interesa“ za državu Crnu Goru, a već nekoliko godina to pitanje čeka odgovor, jer ga je isti obećao!

Ma sasvim su jasni politički razlozi i javljanje „Filipa nejakog”, kao i njegov predlog da se udruže D(R)PS-ovci sa PES-om i naprave stabilnu koalicionu 44. Vladu u kojoj bi i on kao bivši počasni predsjednik sa sadašnjim samopredloženim i samopostavljenim počasnim predsjednikom imao ulogu kreatora daljih (pro)evropskih puteva I vizija. E to bi bila stabilno najnestabilnija Vlada u istoriji crnogorskoga parlamentarizma, gdje bi se oni koji su opljačkali narodno blago i oglodali do koske svoje građane rehabilitovali oslobodini svih odgovornosti za učinjeni lopovluk  u državnim preduzećima prilikom provođenja tranzicije i formiranja fondova odnosno narodskim jezikom rečeno pljačke, pa sada nastavili da rade što i u prethodne tri decenije!