Roboting

Piše: SIBIN

Nailazimo na informacije da je SAD umalo bankrotirala, spasila se u potonjoj uri; da ubrzan uspon AI prijeti kraju ljudskog roda, jer što će ti radna snaga pored robota, koji rabota od jutra do sjutra bez da išta traži za sebe; da je rat nepovratno gurnuo staru damu, dakle Evropu, u zagrljaj Amerike kojom gazduju par korporacija, od kojih svaka mijenja cjelokupnu strukturu stvarnosti, mada niko, u konačnom, ne zna na šta će cijela ta stvar ispasti.

N. Klajn primjećuje da AI ne može upasti u halucinaciju, hoće se reći da je trip nešto što može snaći samo čovjeka, obično ako se igra sa gljivama, crvenom žabom, meskalinom.

Robotu, dakle, nije potreban stimulans, niti u budućnosti – sterilisana voda, samo astal, laptop, i zadatak koji mu operater zada.

Dakle: šta će ti koji qrac novinar, sklon vinjaku i kašnjenju, uz to još bandoglav, subjektivan, inatlija. Robot je, brate, objektivan, tačan, profesionalan, a pored svega radi za DŽ, tj. na bateriju, koju možeš pripuniti na pametnoj klupi na Trgu neovisnosti.

Uza sve rečeno, ostaje da se upitamo: da li bi robot mogao unaprijediti (moć) znanja naših dičnih maturanata, koji popadaše na završnom ispitu, jer su prepisivali – pogrešne odgovore!
O, Bože…