NVO Čučuci-Brajići: Nijesmo protiv izgradnje žičare, Bato Carević je spriječio da budemo prevareni

Ovim saopštenjem želimo upoznati Paštroviće, Maine, Grbljane i čitavu budvansku javnost o jednom procesu privatizacije koji teče već trinaestu godinu, kojeg je započela Opština Budva zajedno sa privatnom firmom „Cable car Montenegro“ DOO Budva, a tiče se otimanja zemlje uz minimalnu naknadu, a veliku štetu, za takozvanu žičaru Bečići – Brajići.

Kako tih godina Opština i njihovi privatni partneri nijesu imali završenu projektnu i ostalu dokumentaciju koja bi pratila te njihove „biznis ideje“ i to stanje se razvuklo skoro do današnjih dana grupa građana čija zemlja se našla ispod tih famoznih žica, a koja su planirali da oštete okupljena u nevladinu organizaciju „Žičara Čučuci – Brajići“ je upjevala zakonskim i pravnim sredstvima da se odupre i iznova prekida započeti postupak eksproprijacije (u daljem tekstu čitajte otimačine).

Iako je na Skupštine Opštine donesena nevalidna i nepoštena odluka o proglašenju javnog interesa koju su sve njene službe pokušavale sprovesti u djelo svih ovih godina ipak u Božiju pomoć i pomoć mnogih naših moralnih sugrađana to im nije pošlo za rukom.

U maju mjesecu 2019. godine smo po prvi put od kako je sve ovo započelo dobili poziv iz kabineta predsjednika opština Budve za započinjanje poštenih razgovora i eventualnog dogovora. Na naredna četiri sastanka koji su vodili predsjednik opštine i njegov tim, a učestvovali predstavnici firme „Cable car Montenegro“ DOO Budva, i nekoliko predstavnika nevladine organizacije „Žičara Čučuci – Brajići“, u ime vlasnika zemljišta, zajedničku dogovor o načinu realizacije ovog projekta po principu „i vuk sit i ovce na broju nije postignut“. Prije a i za vrijeme ovih pregovora imali smo obećanje predsjednika Marka Carevića da se ovo neće realizovati i bez ispunjavanja zahtjeva vlasnika zemljišta.

Prvi naš zahtjev je bio da se prije započinjanja gradnje žičare izradi detalnji planski dokument u kojem bi bio jasnije definisan takozvani zaštitni pojas, koji se protezao sa obije strane žica, u širini od nekoliko do više desetina metara, a koji nije odrđene nijednim planskim dokumentom. Ovaj predlog nije prihvaćen uz objašenjenje da bi izrada takvog dokumenta mogla da traje i nekoliko godina, a budućim investitorima se veoma žuri.

Drugi način se odnosio na nepravilan način eksproprijacije, gdje su nam bila nametnuta dva načina oduzimanja zemlje, prvi je potpuna, sa kojom će oduzima zemljište na kojem će biti postavljeni stubovi (nosači žica), a kojih će biti četrnaest i pri kojoj bi se količina oduzete oduzete zemlje mjerila, tek sa nekoliko desetina kvadrata po stubu. Od skoro 30.000 ukupno planirane zemlje za oduzimanje ovim načinom bi bilo obuhvaćeno tek negdje oko 10%. Ostalo 90 % naše zemlje bi obuhvaćeno nepotpunom eksproprijacjom, a bila bi na ista vraćena na „uživanje“ tek nakon izgradnje žičare. To znači da porez na tu zemlju i troškove na njeno održavanje padaju na naš teret, dok privatna firma zarađuje na prevozu putnika gondolama.

Predložili smo da kompletan atrasa žičare koja će biti 15 metra široka i oko preko 2 km dugačka bude predmetom potpune eksproprijecije, što je bilo za nas veoma logično, jer mi zemljište ne možemo ni na koji način koristiti zbog visine stubova i žica kojima se kreću gondole.

Na žalost ni ovaj predlog nije bio prihvaćen.

Treća sporna tačka ovih pregovora su bili i pristupni putevi, koji bi poslužili za gradnju žičare. Predlagali smo da bi bilo u opštem interesu da se one projektuju i naprave i da ostanu u funkciji i nakon završetak žičare, što opet nije bilo prihvaćeno, već je projektant Adria invest u rekao da ćemo se o tome dogovorati na terenu, te da ako se ne dogovrimo da će graditi žičaru pomoću helihoptera.

Kada su nam rekli da nema novca za plaćenje planiranog našeg otetog zemljišta, osim da ga nam plate po njihovim bagatelnim i podcjenjivačkim cijenama, predložili smo zamjenu za neko drugo zemljište što opet nije prihvaćeno.

Pregovori su završeni na opštu štetu odlaskom predstavnika „Cable car Montenegro“ DOO Budva sa sastanka i prestankom dalje komunikacije.

Velika svijetla tačka ovih pregovora i njegovi moralni pobjednici, po našem mišljenju, su predsjednik Opštine Marko Bato Carević i njegov tim, koji nas za ovih trinaest godina nijesu nas smatrali za nedostojne pregovarače. Njegove riječi i obećanja datog na početku pregovora, da ovoga puta nećemo biti prevareni su obestinile u pravom smislu kada je predlog odluke o ponovnom, po ko zna koji put, utvrđivanju javnog interesa za gradnju žičare koji je trebao biti razmatran na skupštni opštine Budva povučen. Ovako brinu veliki i odgovorni ljudi za svoje sugrađene.

Poštovani saplenici, susjedi i sugrađani optuživali su nas da smo protiv žičare i da brigom za svoju đedovinu i brigom o svom rodnom kraju i idemo protiv napretka našeg društva gurajući nas više u dekade na svoju marginu i u svoje neprijatelje. Treba da znate da nijedan član naše nevladine organizacije to jest nijeda vlasnik zemlje nije protiv ovog projekta, mi samo ističemo da nije pravo da se starosjediocima čiji preci sežu više stotina godina unazad, u ovim krajevima, otima zemlja pa da se onda daje privatnim kompanijama za ostvarenje njihovog njihovog sopstvenog profita. Kada bi ova žičara postala zaista od opšteg interesa i kada bi ovo društvo sa njom upravljalo za opšte dobro našeg grada i svih nas tada ovolikog otpora njenog gradnji ne bi bilo.

U ime NVO Čučuci-Brajići
Marija Kaluđerović
Slobodan Markićević
Đuro Čučuk