Uprkos tome što žene čine više od pola populacije u Crnoj Gori i što nema pravnih ograničenja, čak je rodna ravnopravnost ustavna kategorija, praksa pokazuje da na mjestima odlučivanja i dalje dominiraju muškarci, žene nemaju jednake šanse prilikom zapošljavanja, svaka treća trpi neki vid nasilja, te smo još uvijek daleko od tolerantnog društva u kojem svako može nesmetano da uživa svoja prava, saopštila je Anika Bajić, kanidatkinja za poslanicu Pokreta za promjene (PzP).
„Naslijeđene negativne matrice stereotipa i predrasuda još uvijek snažno opterećuju i usložnjavaju egzistenciju žena na ovim prostorima, pa nerijetko generišu i verbalno, psihičko, pa i fizičko nasilje. Ako se i osmjele da se istaknu svojim radom i zalaganjem u javnom životu, posebno politici, nerijetko bivaju podvrgnute verbalnom nasilju, ismijane, ponižene i na taj način oslabljene za dalji politički uticaj i ugled. Žene iz ranjivih kategorija, posebno one sa invaliditetom, su dvostruko diskriminisane. Teret COVID krize dominantno su iznijele žene“, izjavila je Bajić.
Prema njenim riječima, „sve ovo nas obavezuje da kao društvo prepoznamo diskriminaciju sa rodnog aspekta i uvedemo politike jednakih mogućnosti, kako bi se uskladili sa savremenim civilizacijskim i demokratskim tekovinama i postali humanija država koja počiva na vladavini prava i poštovanju osnovnih ljudskih prava“.
„Rodna ravnopravnost se mora shvatiti kao stvarna potreba našeg društva, a ne samo kao uslov za ulazak u Eropsku uniju. Zato moramo sistemski djelovati na ekonomsko osnaživanje žene i otvoriti centre za žensko preduzetništvo na lokalnim nivoima, te obezbijediti povoljne kreditne linije u iznosu od najmanje 15.000 €, sa grejs periodom od dvije do pet godina i stimulisati najbolje preduzetničke ideje u ženskom biznisu sa bespovratnim iznosom od 3.000 €“, navela je kanidatkinja za poslanicu PzP-a.
Kako je dodala, „snažnim stimulativnim mjerama neophodno je podstaći poslodavce da zapošljavaju žene sa invaliditetom, samohrane majke, žene žrtve porodičnog nasilja, te kreirati programe za bržu prekvalifikaciju žena, čineći ih konkurentnijim na tržištu rada“.
„Za one žene koje nisu bile u mogućnosti da rade, žene domaćice, žene na selu, moramo obezbijediti socijalnu penziju u iznosu od najmanje 250 € kad navrše 60 godina starosti, a nezaposlenim majkama novčanu naknadu od 200 € za vrijeme trudnoće, kao i adekvatnu podršku tokom trajanja porodiljskog odsustva. Rad žena u kući se mora na adekvatan način finansijski nadoknaditi, kao što se radi u naprednim zemljama“, poručila je Bajić.
Kao stimulativnu mjeru, kako je navela kandidatkinja PzP-a, treba uvesti mogućnost dvogodišnjeg porodiljskog odsustva majkama koje su rodile treće i svako sljedeće dijete, a samohranim majkama propisati mogućnost porodiljskog odsustva dok dijete ne navrši tri godine života.
„Moramo osnovati Fond za naknadu štete žrtvama nasilja, jer to su uglavnom žene i djeca i oštro sankcionisati svaki vid verbalnog nasilja nad ženama u javnom životu. Moramo se svi zajedno zalagati za veće učešće žena na svim mjestima odlučivanja, jer je to garant ostvarenja pravednih i izbalansiranih politika na dobrobit ukupnog društva“, zaključila je Bajić.