Psi ogluvjeli od NATO-a

Piše: Milisav Popović

Navršile su se 24 godine od početka dvoipomjesečnog danonoćnog bombardovanja SR Jugoslavije od strane 19 država NATO pakta, suprotno pravu i stavu Ujedinjenih nacija, cinično nazvanog „Milosrdni anđeo“, koje je trajalo od 24. marta do 10. juna 1999. godine. Od tada su prispele mnoge generacije mladih koje nijesu zapamtila, a daj Bože i da ne dožive, ta zločinačka ubijanja žena, djece i staraca, izbegličkih kolona, ta stravična razaranja gradova, fabrika, bolnica, dalekovoda, TV kuća, mostova dok njima prolaze vozovi.

Zbog tih generacija, ali ne samo zbog njih treba i pričati pisati o strahotama rata koji je NATO proizvodio na prostorima bivše SR Jugoslavije, a kakve i danas raspiruje na prostorima Kijevske Rusije – Ukrajine. Mnogi objekti na prostorima Crne Gore i Srbije, koji su bili meta NATO raketa, a gde nije bilo ljudskih žrtava,gotovo su zaboravljeni, a ne treba ih zaboraviti.
Takav jedan objekt bila je i radio-relejna radarska stanica Vojske Jugoslavije na lovćenskom vrhu Štirovniku, u čijem je rušenju bilo i neke simbolike.
Nadzemni dio ovog objekta sa svom opremom zbrisali su tomahavke. Posada je preživjela u podzemnim prostorijama, a bombardovanje su preživjela i dva psa vučjak u svojim kućicama, ali potpuno ogluvjela. Eh, da su samo psi potpuno ogluvjeli od NATO bombi.

Predsjednik Montenegra Milo nije se oglušio o NATO bombe, već naprotiv… Ali je postao i ostao i gluv i slijep i nijem u odnosu na šest žrtava NATO bombardovanja u varošici Murino 30. aprila 1999. godine, od kojih su troje bili djeca. Iako je na vlasti Milo bio i tada, pa i sve do sada, on nikada nije našao za shodno ni saučešće da uputi, a kamoli da posjeti ili primi porodice žrtava NATO bombi. A i kako bi kada se iz razgovora Bila Klintona i Žaka Širaka, o čemu su pisali mediji, zna da je Milo označio Murinu kao zonu kretanja Vojske Jugoslavije, čime je tu zonu učinio metom NATO bombi.
Naravno, sve je to bilo u skladu sa prethodnim Milovom dezerterstvom iz Vrhovnog savjeta odbrane SR Jugoslavije. Čini se da bi Milo i danas učinio svašto samo kad bi mogao da nastavi da vlada Crnom Gorom.

Vidjelo se to i kada je u očekivanju drugog kruga predsjedničkih izbora, kao u magnovenju, pominjao nekakve „džepove“ u kojima ga čekaju njegovi birači! A kada ga je u drugom krugu mladi Milatović stavio u „mali džep“, Milo je, istina, priznao poraz, čestitao pobjedniku, a onda kao da je saslušao smrtnu presudu sebi, prozborio: „Ja sam na vlasti do 21. maja.“
Eto što znači sumanuta, divlja strast za osvajanjem vlasti.